TURUDIĆ PREDSJEDAO VIJEĆEM Pijan se curinim BMW-om zabio u stup, ona poginula, a novi glavni državni odvjetnik smanjio kaznu

Vijeće Visokog kaznenog suda kojem je predsjedao novi glavni državni odvjetnik Ivan Turudić koncem prošle godine prihvatilo je žalbu optuženog J. V. te mu smanjilo kaznu sa sedam na šest godina zatvora zbog izazivanja prometne nesreće u kojoj je početkom prošle godine u Zagrebu poginula njegova 25-godišnja djevojka. 

Optuženi je te večeri vozio njezin BMW. Imao je 1,5 promila alkohola. Na putu ka McDonald'su u Dubravi izgubio je kontrolu nad vozilom, izletio s ceste i zabio se u stup javne rasvjete. U nesreći je prošao gotovo neozlijeđen, no djevojka je zadobila mnogobrojne teške ozljede od kojih je preminula na mjestu nesreće. 

Na suđenju je kazao da bi stvarno htio da je poginuo on, a ne ona. Krenuli su nešto pojesti, došlo je do svađe. Optuženi je kazao kako ga je djevojka udarila nekoliko puta po rukama i da je tada izgubio nadzor nad volanom. 

Njeni roditelji bili su šokirani i presudom od sedam godina, a ova pravomoćna će im vjerojatno još teže pasti. Posebno su istaknuli kako je obrazlažući presudu sutkinja navela da je optuženi počinio 12 prekršaja. 

Vijeće Visokog kaznenog suda pod predsjedanjem novog glavnog državnog odvjetnika Turudića zaključilo je kako je žalba optuženika osnovana, a ona Državnog odvjetništva nije. 

'Optuženik u žalbi osnovano navodi da je prvostupanjski sud pogrešno kao otegotnu okolnost uzeo u obzir počinjenje kaznenog djela s oblikom krivnje, neizravnom namjerom. Naime, neovisno o tome je li kazneno djelo iz članka 227. stavak 1. i 4. moguće počiniti samo s neizravnom namjerom ili pak, a što zagovaraju pojedini teoretičari, da je to kazneno djelo ipak moguće počiniti s izravnom namjerom, razvidno je da se postupanje s neizravnom namjerom kao stupnjem krivnje u smislu članka 47. Kaznenog zakona ne može uzeti kao otegotna okolnost. 

Stoga je u pravu optuženik kada smatra da je s obzirom na sve olakotne okolnosti, činjenicu da je mlada osoba i otac djeteta, njegovo iskreno i potpuno priznanje, izraženo žaljenje, kao i to da je sam pogođen nesrećom i stradavanjem oštećene koja mu je bila djevojka, trebalo izreći blažu kaznu zatvora. 

Međutim, nije u pravu državni odvjetnik kada u žalbi upire na činjenicu da se optuženik prije kočenja kretao brzinom od oko 143 kilometra na sat iako je dopuštena brzina kretanja kroz naseljeno mjesto 50 kilometara sat, i to pri koncentraciji alkohola u krvi od najmanje 1,53 promila, očito smatrajući da se radi o otegotnim okolnostima koje prvostupanjski sud nije uzeo u obzir. 

Naime, optuženiku se stavlja na teret da nije prilagodio brzinu kretanja uvjetima kolnika. S obzirom da se radi o dijelu obilježja kaznenog djela, prihvaćajući činjenicu da je optuženik neposredno prije prometne nesreće upravljao automobilom nedopuštenom brzinom, sud bi na nedopušten način dodao kriminalnu količinu. 

Isto se odnosi i na alkoholiziranost optuženika. Valja ukazati da koncentracija od 1,53 promila ne prelazi kvantitativno razinu da bi eventualno predstavljala viši stupanj povrede zaštićenog dobra da bi se kvalificiralo kao otegotna okolnost. 

Zbog prethodno iznesenih razloga, uz pravilno utvrđene otegotne i olakotne okolnosti, trebalo je prihvaćanjem optuženikove žalbe izreći kaznu zatvora od šest godina. Ta kazna će po ocjeni drugostupanjskog suda biti dostatna da u cijelosti ispuni zakonsku svrhu kažnjavanja, primjerena je osobnim prilikama optuženika i dostatna da se izrazi društvena osuda za počinjeno kazneno djelo, koje u sadašnjem društvenom trenutku predstavlja veliku društvenu opasnost', navodi se u presudi Visokog kaznenog suda.