USUSRET 'USKOČKOM BOJU ZA KLIS' Ako ne znaš šta je bilo...

U okviru ovogodišnje velike obljetnice 1100. godina Hrvatskog Kraljevstva značajno je prisjetiti se i događaja od prije pet stoljeća, vrlo bitnih za opstanak Kraljevine Hrvatske u njezinom povijesnom srazu s Osmanlijama, a koji se upravo ovih dana na različite načine obilježavaju na obližnjoj kliškoj tvrđavi. 

Naime, 25. i 26. srpnja ove godine povijesno sijelo dinastije Trpimirovića ponovno će biti mjesto uprizorenja osobite manifestacije oživljene povijesti – 'Uskočkog boja za Klis' u organizaciji Povijesne postrojbe 'Kliški uskoci', u okviru koje će biti prikazana dva povijesna događaja – dvoboj između uskoka Miloša Pariževića i osmanlijskog ratnika Bakote, koji se – kako se smatra – dogodio 1527. godine, kao i kratkotrajni pokušaj Osmanlija da ovladaju kliškom tvrđavom 1532. godine, koji je vrlo brzo bio suzbijen odvažnim potezom uskočkog vođe i tadašnjeg kapetana Klisa čuvenog Petra Kružića.

Prikaz Mohačke bitke u VII. knjizi djela Johanna Jakoba Fuggera 'Ehrenspiegel des Hauses Österreich'. Augsburg, 1559. (Mate Božić i Stjepan Ćosić, 'Hrvatski grbovi: geneza – simbolika – povijest', 2021., str. 85.); Grb 'plemena Orlovčić' u prvom hrvatskom grbovniku Korjenić-Neorića iz 1595. godine – iz ovog roda je vjerojatno potjecao i Grgur Orlovčić, Kružićev sukapetan Senja i Klisa, koji je - uz kralja Ludovika II. Jagelovića - poginuo u bitci na Mohaču 1526. godine. Kružić i Orlovčić su se čak i pobratimili te 1524. sklopili ugovor o međusobnom nasljeđivanju svih posjeda u slučaju izumrća obitelji jednoga od njih

Naime, prije točno 500 godina, u rukama Osmanlija je bio gotovo cijeli podvelebitski prostor današnje Hrvatske, osim primorskih gradova i otoka – u kojima se još početkom 15. stoljeća učvrstila mletačka vlast. Nakon što je neretvanski kraj bio zauzet krajem 15. stoljeća, Turci su 1513. godine osvojili tvrđave uz rijeku Cetinu – Čačvinu i Nutjak. Godine 1522. i sam kraljevski grad Knin se predao Turcima, a 1523. i vrlo važna utvrda Ostrovica u zaleđu Zadra. Tako je jedina preostala točka otpora Kraljevine Hrvatske moćnom Osmanlijskom Carstvu na cjelokupnom prostoru između rijeka Zrmanje i Cetine postala tvrđava Klis (s obližnjim Neorićem na području Muća), kojom su tada zajedno zapovijedali Petar Kružić i Grgur Orlovčić. 

Kako se smatra, Kružić je podrijetlom bio Ličanin, iz lapačkoga mjesta Krug (iz čega se izvodi njegovo prezime – Kružić), a kliškoj posadi se pridružio 1513. godine. Upravo oko te tvrđave, smještene na sjecištu puteva između primorja i unutrašnjosti, počeli su se okupljati uskoci – ratnici prebjegli iz kontinentalnog zaleđa pod vlašću Osmanlija.

Grbovi Ugarske, Dalmacije i Hrvatske na lijevom dijelu heraldičkog triptiha u čast Karla V. (triptih je 1517./1518. izradio Jan van Battel u čast Maksimilijanova unuka Karla V. kao španjolskoga kralja (Božić i Ćosić: 'Hrvatski grbovi…', 82.); Grb na 'pečatu kraljevstva' s Cetingradske isprave o izboru Ferdinanda Habsburškoga za novog hrvatskoga kralja 1. siječnja 1527. (Božić i Ćosić: 'Hrvatski grbovi…', 86.); Rekonstrukcija grba s pečata iz 1527. godine – oba heraldička znamenja šahirana su 8x8 te započinju prvim srebrnim (ili 'bijelim') poljem, sukladno pravilima tzv. 'žive heraldike'

Okolnost da su 'uskočili' iz osmanlijskih krajeva u još uvijek slobodne dijelove Kraljevine Hrvatske i primorje pod Mlečanima dala im je ime, a potreba da se osvete islamskim Turcima zbog njihovih nemilosrdnih osvajanja Bosanskog Kraljevstva i Kraljevine Hrvatske pružila motiv da više od jednog stoljeća ustraju u svom otporu Osmanlijama. Pritom uskoci nisu razlikovali same Turke od svih onih koji su im na neki način pomagali – primjerice Mlečana. 

Kako se smatra, Kružića je već u drugoj polovici 1510-ih (oko 1519.) hrvatski ban Petar Berislavić postavio za kapetana Klisa, a nakon banove smrti 1520. zahvaljujući kralju Ludoviku II. Jageloviću taj vođa uskoka stekao je i titulu kliškog kneza. Nakon što je njegov sukapetan Grgur Orlovčić poginuo u Mohačkoj bitci 29. kolovoza 1526., Kružić je postao jedini kapetan Klisa i Senja, kliški knez, kao i vlasnik posjeda Brezovice (u Križevačkoj županiji). Iako sklon Habsburgovcima, tražeći pomoć za obranu Klisa, Kružić se povezao čak i s pristašama protukralja Ivana Zapolje, pa je tako s jednim od njih - Jurjem Korlatovićem, u mjesecu svibnju 1527. od Osmanlija branio opsjednuti Klis.

Crtež pečata Ferdinanda I. Habsburškog kao rimskoga kralja iz 1531. s grbovima Dalmacije, Hrvatske i Bosne (Božić i Ćosić: 'Hrvatski grbovi…', 105.); Složeni grb Ferdinanda I. kao ugarsko-hrvatskog kralja na fasadi Historisches Kaufhaus u Freiburgu, nastao 1531/1532. (Božić i Ćosić: 'Hrvatski grbovi…', 108.) – oba heraldička znamenja Hrvatske započinju prvim srebrnim (ili 'bijelim') poljem, sukladno pravilima tzv. 'žive heraldike'

Kako predaja kaže, upravo tada, tj. deset godina prije konačnog pada Klisa (1537.) zbio se legendarni događaj, odnosno dvoboj između Kružićevog paža – Miloša Pariževića i jednog od osmanlijskih ratnika koji je sudjelovao u opsadi Klisa – Turčina Bakote. O tome pišu povjesničari Perojević (1933.), Karaman (1939.) i Cvekan (1985.), ali i suvremeni filolog te kulturni antropolog iz Splita Marko Dragić u svojem radu iz 2022. godine. Dragić tako za Bakotu navodi i ime Bagor, a njegov lik i sam dvoboj (prema narodnoj predaji) opisuje na sljedeći način:

'Bio je veoma visok i snažan. Svaki dan je na megdan zvao Klišane nazivajući ih kukavicama. Mladić Miloš Parižević služio je kod Kružića kao paž te je došao pred Kružićeva zamjenika s molbom da mu dopusti da izađe na megdan s Bakotom. Smatrao je da će biti manja sramota za kršćane ako on pogine od onakvoga Golijata kakav je bio Bakota. Praćen molitvama, prvim zamahom mača Bakoti je odsjekao jednu nogu. Bakota je pao, ali nije se predavao. Mladić je uzaludno kružio oko njega da mu zada zadnji udarac. Miloš ga je kamenjem gađao. Bakota je ipak pao. Pripovijeda se da je Milošu bacio mač i rekao mu da ga ubije kao junaka, a ne kamenjem kao psa. Miloš mu je odsjekao glavu i odnio je u Klis.'

(Marko Dragić, 'Kliški kapetan i knez Petar Kružić u tradicijskom pamćenju i povijesnom kontekstu', 2022., str. 382.-383.)

Karta srednje Europe Georga Erlingera s grbovima Dalmacije i Hrvatske, Bamberg, 1530. (Božić i Ćosić: 'Hrvatski grbovi…', 120.); Horografija Beča Nikolausa Meldemanna iz 1530. s crveno-srebrno šahiranom zastavom hrvatskih postrojbi te spomen medalja Ferdinanda I. s grbovima Hrvatske i Dalmacije kovana prigodom obrane Beča od Osmanlija 1529. godine (Božić i Ćosić: 'Hrvatski grbovi…', 121.) – početno polje heraldičkog znamenja Hrvatske prikazanog na karti iz 1530. također započinje prvim srebrnim (ili 'bijelim') poljem, dok je na medalji iz iste godine prikazano glatko (uzdignuto) – kao i na pečatu Cetingradske isprave iz 1527. – što znači srebrno (ili 'bijelo')

Kako M. Dragić u istom radu ističe, pučki pjesnik i vjerski pisac Andrija Kačić Miošić u drugoj polovici 18. stoljeća Kružićevom pažu koji je izišao na megdan silnom Bakoti ne navodi prezime, nego ga samo jednostavno naziva 'Miloš uskok', dok ga hrvatska narodna predaja iz okolice Mostara navodi kao 'Milu Perisavića' te ističe kako je prije samog dvoboja mladi ratnik svojim suborcima izrekao sljedeći zavjet:

'Majci Božjoj zavjet sam činio

Meni Turčin, Majci Božjoj svijeća

Od Bakote ni manja, ni veća.'

Što je Kružićev paž Miloš obećao, to je i nakon dvoboja i ispunio, kako dalje kaže pjesma:

'Što je reko, Mile učinio

baš toliku svijeću načinio

koliki je taj Bakota bio.

Do dva metra cijela u visinu

jedan cili metar u širinu,

pa je nosi put grada Trsata,

Dobroj Majci, na dar od Hrvata.'

(Marko Dragić, 'Kliški kapetan i knez Petar Kružić u tradicijskom pamćenju i povijesnom kontekstu', 2022., str. 384.-386.)

Zavjetna svijeća Petra Kružića (velika koliki je bio i osmanlijski ratnik Bakota), koju je – prema predaji – sam Kružić predao franjevačkom samostanu na Trsatu, gdje se i danas nalazi; Umjetnički prikaz uskočkog vođe i kliškog kneza i kapetana Petra Kružića te njegov grob u istom samostanu (fotografije: Povijesna postrojba 'Kliški uskoci')

Pet godina kasnije uslijedio je drugi događaj kojeg već niz godina brojnoj publici na otvorenoj sceni pokušava dočarati manifestacija oživljene povijesti 'Uskočki boj za Klis'. Riječ je o lukavom pokušaju Osmanlija da, posredstvom svoga pouzdanika – Mlečanina Lodovica Grittija ovladaju kliškom tvrđavom. Naime, sultan Sulejman I. Veličanstveni je onovremenom političaru Grittiju (koji je bio utjecajan na dvoru Ivana Zapolje – a istovremeno bio i ministar na osmanskom dvoru) 1531. 'darovao' područje Poljica, te tvrđave Klis i Senj. Dok je Senj bio izvan sultanova dohvata, a Poljica izložena Osmanlijama, Gritti je poslao svoga upravitelja Nikolu Querinija da zaposjedne Klis.

Nekadašnji i današnji izgled tvrđave Klis – mjesto sraza Kraljevine Hrvatske i moćnog Osmanlijskog carstva, gdje su se 1527. i 1532. godine zbivali događaji u suvremeno doba predstavljeni manifestacijom oživljene povijesti 'Uskočki boj za Klis' – prvi put održanoj 2011. godine; Mjesto zvano Megdan podno kliške tvrđave (nekada Parhna poljana), gdje su se od starine održavali viteški dueli, uključujući i dvoboj uskoka Miloša Pariževića i Turčina Bakote 1527. godine

U to vrijeme Kružić je izbivao iz utvrde prikupljajući pomoć za obranu, pa su osmanlijski vojnici pod Querinijem 4. lipnja 1532. uspjeli Klis pridobiti izdajom (dok je glavnina kliške posade boravila na sajmu u Poljicima). Međutim, radost Mlečanina Grittija i njegovih Osmanlija nije dugo potrajala: Kružić je u srpnju iste godine u Rimu posjetio papu Klementa VII. te od njega dobio novčanu pomoć za obranu, zatim je sudjelovao u pohodu pod vodstvom Ivana Katzianera na osmanlijski Glamoč te u kolovozu doplovio iz Ancone s dvije tisuće vojnika te konačno protjerao Grittijeva upravitelja Querinija iz Klisa.

Šahirani grbovi Kraljevine Hrvatske u različitim varijantama – u južnonjemačkom grbovniku iz Augsburga nastalom 1530. godine (Božić i Ćosić: 'Hrvatski grbovi…', 120.); Grb 'Kraljevstva Hrvatske' i složeni vladarski grb kralja Ferdinanda I. s lavljim glavama (Dalmacija) i šahiranim poljima (Hrvatska) u okviru trećeg grbovnog polja - u južnonjemačkom grbovniku (Wappenbuch) iz prve polovice 16. stoljeća (Božić i Ćosić: 'Hrvatski grbovi…', 123.). Svi primjeri (osim trećeg u nizu) započinju prvim srebrnim (ili 'bijelim' poljem), kao i gotovo svi grbovi Hrvatske nastali 1527.-1532., a prikazani u ovom članku!

Tako je papa Klement iz glasovite firentinske obitelji Medici, inače rođak pape Lava X. – za kojeg se kaže kako je Hrvatskom Kraljevstvu dao naslov 'Predziđe kršćanstva' (u pismu banu Petru Berislaviću iz 1519. godine), odlučno pomogao tadašnjem vođi kliških uskoka Petru Kružiću da povrati tvrđavu Klis iz ruku Osmanlija te još nekoliko godina uspješno odolijeva osmanlijskim napadima i opsadama. 

Kružić je tako već 18. rujna 1532. osvojio tursku utvrdu u obližnjem Solinu, ali i bezuspješno savjetovao kralju Ferdinandu I. da tu izgradi vlastitu tvrđavu. Naposljetku, dok su Klis nastojali pridobiti i Osmanlije i Mlečani, Kružić je mogao računati na 'prekomorsku' pomoć pape Klementa VII. (1523.-1534.), ali i njegova nasljednika Pavla III. (1534.-1549.), tako da je i sam sultan Sulejman I. morao priznati kako je Klis 'papinski grad'!

Grb Kružića (Kruxich) od Klisa, kako ga donosi hrvatski povjesničar i arhivist Ivan pl. Bojničić Kninski u svojem djelu 'Plemstvo Hrvatske i Slavonije' (1899.) uz opis: 'U crvenom crni orao u letu nosi mrtvu životinju (možda kuna?)…' – riječ je o grbu kojeg je 1550. godine kralj Ferdinand I. dodijelio Petrovom nezakonitom sinu Ivanu uz naznaku kako ga je koristio i njegov otac Petar; Istovjetni grb sačuvan na Ivanovom dvorcu Pezinoik (današnja Slovačka); Isti grb na portretu Ivana Kružića koji se danas čuva u dvorcu Trencsény u Slovačkoj (Zoran Peran, 'O porijeklu Petra Kružića, ili prilog o grbu Kružića od Kruga i Dražojevića Poljičkih - 1 dio', 2023., 14.-15.)