VELIKO PRIZNANJE MATI BOŽIĆU Teza o hrvatskom grbu kao prikazu tvrđave, koju je potvrdio HAZU, prvi put je medijski prezentirana na Dalmatinskom portalu

Fotogalerija (6)

Solinski povjesničar Mate Božić je kao koautor priznatog sveučilišnog udžbenika iz hrvatske heraldike izdanog 2021. sudjelovao 5. lipnja u Zagrebu na simpoziju Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti o hrvatskome povijesnom grbu. Tom prigodom je donesena 'Deklaracija Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti o hrvatskome povijesnom grbu'. 

- Bio sam pozvan da na znanstvenom skupu u organizaciji HAZU - 'O hrvatskom povijesnom grbu' razjasnim način nastanka i simboliku šahiranog grba Hrvatske što sam izložio u sažetom predavanju pod naslovom Šahirani grb - simbol Hrvatske kao 'predziđa kršćanstva'.  Ističem kako su najvažniji zaključci tog izlaganja ušli i u sam tekst deklaracije, s čim sam iznimno zadovoljan. Značaj Deklaracije o hrvatskom grbu je u neku ruku prijeloman i vrlo značajan na simboličkoj razini. Njom je HAZU, s autoritetom najviše kulturne i znanstvene institucije hrvatskoga naroda, u cjelini izrijekom potvrdila ono što Hrvati već desetljećima smatraju neprijepornim - legitimnost i pravičnost korištenja hrvatskog povijesnog grba u bilo kojoj varijanti, neovisno o tome: počinje li s crvenim ili sa srebrnim ili 'bijelim' poljem, je li sastavljen od točno 25 ili pak manje ili više polja…itd. Usporedimo li ovu deklaraciju s jednom poznatijom - Deklaracijom o nazivu i položaju hrvatskoga književnog jezika iz 1967., mogli bismo reći kako je prva iz 1967. hrvatskom narodu zaštitila jezik, a druga -Deklaracija HAZU o hrvatskome povijesnom grbu - iz 2025. zaštitila simbol. 

U tekstu deklaracije se navodi: 'Šahirani grb Hrvatske stilizirani je prikaz tvrđave, utvrde ili predziđa. Potkraj 15. stoljeća bio je oblikovan prema tadašnjoj metafori Hrvatske kao tvrđave, bedema, odnosno predziđa kršćanstva (Antemurale Christianitatis)… Koliko je ova tvrdnja točna, odnosno utemeljena u heraldičkom i povijesnom kontekstu?

- Svaka pojava je određena nekim vremenom i prostorom, pa tako i hrvatski šahirani grb. Taj grb se u povijesnim izvorima ne pojavljuje prije samog kraja XV. stoljeća, a njegov nastanak vezan je uz dinastička nastojanja Habsburgovaca da postanu vladarima Hrvatske, odnosno zasjednu na ugarsko-hrvatsko prijestolje. U tome su imali podršku jednog dijela hrvatskoga plemstva, osobito u krajevima južno od Gvozda, koji su bili najviše ugroženi osmanlijskom najezdom nakon pada Bosanskog kraljevstva 1463. godine. Tako su pozivi plemstva Kraljevine Hrvatske dinastiji Habsburgovaca, tj. aktualnim rimsko-njemačkim carevima, da stanu u obranu hrvatskih krajeva, našli svoj simbolični odjek u oblikovanju šahiranog grba. Naime, prikaz tvrđave/obrambenog zida kao slikovitog simbola Hrvatske izložene neprestanim napadima Osmanlija tijekom druge polovice XV. stoljeća ('predziđe kršćanstva' - 'antemurale Christianitatis') bio je, vjerojatno pod izravnim utjecajem Maksimilijana Habsburškog, početkom posljednjeg desetljeća XV. stoljeća heraldički oblikovan u šahirana polja postupkom likovne redukcije i stilizacije, tako da se zidni raster likovno 'pretvorio' u šahiranu plohu s pravilnim kvadratima. 

Ovu tezu sam predstavio krajem 2017. godine, u koautorskoj studiji sa Stjepanom Ćosićem: 'Nastanak hrvatskih grbova: Podrijetlo, povijest i simbolika od 13. do 16. stoljeća, izdanoj u kulturnom magazinu 'Gordogan'. Studija je dobila širu medijsku prezentaciju upravo na Dalmatinskom portalu u travnju 2018., opširnije je elaborirana u sveučilišnom udžbeniku izdanom 2021., a sada - 2025. godine - je dobila i potvrdu od najviše hrvatske znanstvene institucije - HAZU. S ovom tezom se u međuvremenu izrijekom složilo i više vodećih istraživača hrvatske heraldičke baštine, pa se prema tome može zaključiti kako trenutačno ujedno predstavlja i znanstveno objašnjenje nastanka hrvatskog grba, za koje se nadam da će uskoro naći put i do školskih udžbenika!

Slažete li se s istaknutim zaključkom deklaracije, kako su: 'prijepori vezani za početno polje (bijelo ili crveno) – što podrazumijeva to da bi uporaba jedne varijante isključivala drugu - lažna dvojba'? 

- Upravo o tome sam pisao na stranicama ovog portala u lipnju 2019., dakle prije točno šest godina. Naime, kada krajem XV. stoljeća jedinstveno Kraljevstvo Hrvatske i Dalmacije (od Drave do Jadrana) počinje prerastati u trojno Kraljevstvo Hrvatske, Dalmacije i Slavonije (buduću Trojednu Kraljevinu), pojavljuje se i prvo službeno heraldičko znamenje koje se odnosilo isključivo na Kraljevinu Hrvatsku - grb sa šahiranim poljima. Taj 'državni simbol' ili točnije zemaljski grb je, istovjetno primjeru prvog hrvatsko-dalmatinskog grba s leopardovim glavama (ponekad u životinjskom, a ponekad u antropomorfnom obliku), također bio prikazivan u različitim formama: ponekad u varijanti s početnim srebrnim ('bijelim'), a ponekad u varijanti s početnim crvenim poljem, kao i s različitim brojem polja u štitu grba. 

Međutim, bez obzira na različitost prikaza, u svim tim slučajevima riječ je o jednom te istom grbu čija je forma (početno polje, broj polja) također ovisila o osobnom izboru/preferenciji vladara koji je grb koristio ili grbovničara, koji je taj grb uvrštavao u svoje heraldička zbirke. U idućim stoljećima, varijante šahiranog grba s početnim srebrnim ili početnim crvenim poljem prisutne su i bile korištene gotovo podjednako. Naime, Maksimilijan Habsburški nije Kraljevini Hrvatskoj krajem XV. st. dodijelio grb posebnom grbovnicom (koja bi sadržavala točan opis i prikaz grba), jer nije bio njezin legitimni vladar. Taj je grb u uporabu ušao heraldičkom praksom koja je tada prednost davala početnom srebrnom polju. Međutim u kasnijim stoljećima je dolazilo do odstupanja i različitih prikaza, a prva zakonska definicija šahiranog grba Hrvatske nastala je tek u drugoj polovici XIX. stoljeća (gotovo 400 godina nakon oblikovanja grba), što dovoljno govori o tome koliko je to pitanje bilo (ne)bitno!

Ova deklaracija HAZU govori 'o zlonamjernim medijskim problematizacijama početnoga srebrnog (bijelog) polja hrvatskoga povijesnoga grba koje ga vezuju isključivo uz razdoblje II. svjetskog rata. Pritom se inačica s početnim srebrnim poljem netočno proglašava grbom i simbolom Nezavisne Države Hrvatske'. Što mislite zašto (neki) mediji zauzimaju takav stav?

- Hrvatski šahirani grb (ili s početnim crvenim, ili s početnim srebrnim ili 'bijelim' poljem) nije samo grb nekog teritorija, nego je i aktualni nacionalni grb, tj. grb hrvatskog naroda. Prema tome, vjerujem da će - dok ga Hrvati budu koristili kao takvog - izazivati dodatnu pažnju i zainteresiranost u pozitivnom ili negativnom smislu. Naime, riječ je o jednom istaknutom simbolu našeg hrvatskog nacionalnog identiteta. Mediji, ali i svi pojedinci, koji varijantu hrvatskog šahiranog grba s početnim 'bijelim' poljem pritom vezuju isključivo uz NDH  (1941.-1945.) najblaže i slikovito rečeno od stabla ne vide šumu, ali isto tako i jedan stoljetni demokratski narodni simbol (šahirani grb Hrvatske postaje hrvatski nacionalni simbol u drugoj polovici XIX. stoljeća) u cjelini nastoje pretvoriti u totalitarnu oznaku koja, prema tome (poput primjerice svastike u njemačkom slučaju), ne bi trebala imati svoje mjesto u javnosti. 

Povukao bih paralelu s 1843. godinom, kada je bečki dvor, s ciljem onemogućavanja ilirskog nacionalnog pokreta izdao naredbu kojom se zabranjuje ilirsko ime, ali i ilirski simbol, točnije grb s polumjesecom i zvijezdom. U hrvatskom slučaju nije došlo do zabrane hrvatskog grba kao nacionalnog simbola, ali primjeri uporne medijske difamacije jednog sasvim demokratskog povijesnog oblika toga grba (u inačici s prvim 'srebrnim' ili bijelim poljem) kroz posljednja dva desetljeća usmjereni su upravo prema cilju onemogućavanja hrvatskog nacionalnog izražaja u simboličnom obliku. Mislim da to treba jasno reći! Istovremeno, suvremene historiografske spoznaje o hrvatskom grbu dovele su znanstveno razumijevanje njegovog nastanka i simbolike do određene razine, dovoljne da HAZU može jasno i argumentirano stati na put takvim pokušajima. Kao što je Matica hrvatska 1967. godine stala u obranu identiteta hrvatskog književnog jezika, tako je i Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti 2025. godine ovom deklaracijom stala u obranu identiteta hrvatskoga grba, koji je prije svega - kao i koncept 'književnog jezika' - jedna  demokratska i nacionalna kategorija.

Također, u tekstu se navodi kako: 'Ovom Deklaracijom Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti objavljuje kraj stigmatizaciji različitih varijanata hrvatskoga povijesnoga grba…'. Prema tome, smatrate li kako je svako daljnje inzistiranje na 'kontroverznosti' pojave početnog srebrenog ('bijelog') polja na šahiranom hrvatskom grbu postalo bespredmetno ili smatrate kako postoji osnova da se takvi primjeri nastave i dalje?

- Treba naglasiti kako je upotreba te varijante šahiranog grba Hrvatske u hrvatskoj narodnoj/nacionalnoj tradiciji od samih početaka bila demokratska, tj. lišena bilo kakve totalitarne (lijeve ili desne) dodatne simbolike, a takva je i danas. Državna zastranjenja pri korištenju tog grba, kada su Hrvatskom dominirali različiti totalitarni režimi od 1941. do 1990. godine (fašističko-nacistički/staljnističko-komunistički) su posebna priča. Takvi režimi su bili produkt jednog vremena XX. stoljeća, dok hrvatski šahirani grb općenito, kao i inačica s početnim srebrnim ili 'bijelim' poljem, ima povijest dugu više od pet stoljeća! Usporedimo li 47 godina državne uporabe šahiranog grba Hrvatske sa dodatnim totalitarnim simbolima (slovom 'U' 1941.-1945., odnosno zvijezdom petokrakom 1947.-1990. - pritom se 'srebrna varijanta' koristila u oba povijesna razdoblja) s 531 godinom postojanja i uporabe tog grba u državnim, a potom i narodnim/nacionalnim okvirima, jasno je da tih nepunih pet desetljeća predstavljaju kap u moru u odnosu na proteklih više od pet stoljeća! 

Slijedeći suvremene historiografske spoznaje, prema tome o 'kontroverznosti' pojave početnog srebrenog ('bijelog') polja na šahiranom hrvatskom grbu nije nikada ni trebalo biti riječi, ali kako se kaže, kao i imena – i lude ideje – nalaze se svuda. Kada je riječ o autoritetu rimskog pape, kao predvodnika kršćana u religijskim prijeporima, drevna je izreka: 'Roma locuta, causa finita' (Rim je progovorio, slučaj je završio). U ovom slučaju preoblikovao bih izreku na ovaj način: 'Academia locuta, causa finita' - tj. Akademija je progovorila, slučaj je završio! Naime, HAZU je u ovom slučaju kao hrvatski nacionalni autoritet na području kulture i znanosti izrekla svoje jasno mišljenje utemeljeno na historiografskim spoznajama, odnosno dosezima povijesne znanosti. Zaključno bih rekao kako osnove nema, ali težnje ima. 

Naposljetku, kako biste ocijenili pravovremenost i usmjerenost donošenja ove deklaracije? Odnosno, je li donesena prekasno i na koje 'adrese' bi trebala biti upućena?

- Ova deklaracija je donesena upravo u vrijeme kada su se ostvarili uvjeti da dođe do punog izražaja. U vrijeme Domovinskog rata (1990.-1995.), kada je velikosrpski agresor nastojeći pronaći izlike za svoje napade na Hrvatsku neosnovano proglašavao svaku varijantu hrvatskog šahiranog grba bez totalitarnih simbola 'ustaškom' odnosno fašističko/nacističkom (bez obzira je li riječ o crvenoj ili srebrnoj/'bijeloj' varijanti početnog polja), a pritom činio nezapamćene zločine i genocid nad hrvatskim narodom (upravo u maniri fašista i nacista), hrvatska vojska je, sukladno potrebama vremena, oružanim putem uspješno zaustavila agresora. Rekao bih da uporna difamacija ili ozloglašavanje 'srebrne varijante' hrvatskog šahiranog grba u određenoj mjeri predstavlja odjek Domovinskog rata 90-ih godina XX. stoljeća, kojem je na put naposljetku stala i jedna cijela kulturna i znanstvena ustanova - Hrvatska akademija znanosti u umjetnosti. Vidjet ćemo u kolikoj će mjeri taj potez biti uspješan!

S ovom deklaracijom bi se trebala upoznati cijela hrvatska nacija - na svim razinama, jer se upravo nje i dotiče. Upravo zato se ona i medijski nastoji što više prezentirati. Ali, predstavljanje ove deklaracije bi trebalo uključivati i međunarodne odnose, jer bi se hrvatski demokratski nacionalni simboli (bez obzira na njihovu varijantu!) trebali poštivati svugdje u svijetu. Pokušaj brisanja nacionalnog simbola jest i pokušaj gušenja nacionalnih prava. To bi svima trebalo biti jasno, a to Hrvati - u 21. stoljeću - ne bi trebali sebi dopustiti! Stoga bi ova deklaracija trebala biti prevedena i na sve važnije svjetske jezike te upućena na svjetske adrese iz svih institucija (uključujući i političke), svugdje gdje postoji opasnost da se uporaba bilo koje inačice hrvatskog nacionalnog šahiranog grba dovede u pitanje. Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti je tome dala svoj doprinos, čast mi je što sam u tome mogao sudjelovati, ali sada je vrijeme da se i drugi u to uključe!