7. MFK: Stripoterapija Ane Petrović i Jagna Pogačnik u području signala

Fotogalerija (5)

Vlastitom psihoterapijom ispričanom kroz strip Stripoterapija Ane Petrović, uz promotora Krunu Lokotara, počeo je u subotu i četvrti, pretposljednji dan 7. Mediteranskog festivala knjige koji i ove godine posjećenošću u najmanju ruku izjednačava rezultate iz prošlih godina, publika opet hrli na sajamski dio u Velikoj dvorani na Gripama u potrazi za knjigama po prigodnim festivalskim cijenama. Uz to, nastavljaju se sjajno posjećene radionice za djecu.

Ana Petrović, srpska autorica koja je dijelom podrijetlom Splićanka, svojim stripom, odnosno zbirkom od više od 70 kratkih stripova, opisala je vlastitu psihoterapiju kojom je liječila psihičke probleme. Svojoj terapeutkinji pokazivala je stripove koje je crtala o svom tadašnjem životu, da bi uskoro počela objavljivati svoje radove na Facebooku i Instagramu.

'Bila sam uvjerena da je u pitanju osobna priča, ali brojni komentatori su se prepoznavali u tim crtežima, pratili su ih i na psihološkim savjetovalištima', kaže Petrović, koja je četiri godine bila na različitim terapijama, kod različitih terapeuta, a posljednja od njih zastupljena je kao jedna od dviju glavnih 'junakinja' stripova.

Kao jednu od glavnih značajki knjige Lokotar je istaknuo duhovitost, i u crtežu i u tekstovima, kojom se prepričavaju vrlo ozbiljne zdravstvene situacije, ali su time i približene publici. Na stripove je reagirala i stručna javnost, jer su se i u tim krugovima Anini crteži dijelili, i bila je pozivana na stručne skupove.

Uspjehom knjige suočila se i sa situacijama s kojima se ranije teško nosila, poput izlazaka u javnost, primanja nagrada, reflektora... Održavala je i radionice za djecu na teme psihičkih teškoća, što joj je puno i osobno značilo, a djeca su – kako kaže – uvijek sjajno reagirala kad bi im rekla da nacrtaju kako se osjećaju.

'Djeca znaju crtati vesele radove, ali mnogi pokazuju doista sa čime se suočavaju, recimo s usamljenošću. Recimo, bilo je i reakcija straha nakon masovnog ubojstva u beogradskoj školi', rekla je.
Ana Petrović najavila je i novi strip iz istog ciklusa, koji će se više baviti društvom, a ljudi će sa svojim problemima biti predstavljeni životinjskim likovima.  

Nastavilo se, pak, predstavljanjem svojevrsne antologije ili mapiranja hrvatske proze između 2000. i 2020., zbirke ulomaka najvažnijih djela domaćih autora u tom razdoblju pod naslovom Područje signala koju je priredila kritičarka i prevoditeljica Jagna Pogačnik. O knjizi je govorila urednica knjige Katarina Luketić i Srećko Jurišić.

'Knjiga donosi sve što je najreprezentativnije u hrvatskoj književnosti posljednjih dvadesetak godina, cilj joj je uhvatiti književni prezent nasuprot uobičajenim pregledima hrvatske književnosti', rekla je Luketić, dodajući da je u Području signala predstavljeno tridesetak autora, a autorica je pokušala dati kontekst u kojem je suvremena hrvatska književnost djelovala.

Ni 2020. godina kao početna nije izabrana slučajno, jer su tada nastale političke promjene koje su se odrazile i na kulturu, pa i na književnost. Kako je rekla Jagna Pogačnik, knjiga je nastala na poticaj Hrvatskog društva pisaca i njegovog tadašnjeg predsjednika Zorana Ferića, jer tada nije postojao antologijski pregled doba i stvaralaštva o kojem govori. U početku je u širem izboru imala stotinjak pisaca, i bila je svjesna koliko se novija hrvatska književnost odmaknula od uobičajenih nacionalnih književnih kanona. Osim toga, podnaslov knjige govori o mapiranju književnosti u Hrvatskoj, a ne hrvatske književnosti, jer obuhvaća i autore iz šireg prostora koji su svoja prva izdanja objavili kod naših nakladnika.

Jurišić kaže da je ova knjiga sasvim različita od drugih sa sličnim ciljem, i može se promatrati kao zasebno djelo, a ne kao antologijska zbirka.

'Ova antologija je kao slijepa karta, jer mapira svoju temu kako se napreduje čitanjem', rekao je, pohvalivši način na koji se Jagna Pogačnik kreće među različitim djelima, različitim i fluidnim žanrovima i stilovima.