INSTAGRAM ĆAKULA Upoznajte Splićanku Anteu koja je osmislila originalne kovčege za djecu
'Vjerujem da radim nešto kvalitetno u svijetu svakojakih plastičnih igračaka i svega što se nudi našoj djeci', priča nam kreativna odgajateljica koja je osmislila didaktičke kutije priče
U moru raznih profila na Instagramu za oko nam je zapeo ‘fairy_tale_suitcase’. Iza njega stoji Antea Malenica Krešić, po zanimanju magistra ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja, koja iza sebe ima deset godina radnog iskustva u jaslicama i vrtiću. Kreativna Splićanka zasukala je rukave i osmislila didaktičke kutije priče koje za cilj poticanje kod djece razvoj govora, kreativnosti i maštovitosti.
- Veliki utjecaj na moje viđenje odgoja djece imala je edukacija Montessori pedagogija za rad s djecom od rođenja do treće godine života, koju sam završila znajući da ću, za koji mjesec, i sama postati majka. Od rođenja svoje Nore do danas sve naučeno sam primijenila u svakodnevnom životu. Svoj Instagram profil sam počela intenzivno koristiti prikazujući upravo razne aktivnosti koje sam nudila Nori, primjerene njenoj dobi, a prateći Montessori načela. Naravno, sve je to bilo prožeto temama odgoja, roditeljstva i mojih kreativnih radova koje sam za nju izrađivala. Do svoje 32. godine sam živjela i radila u Splitu, nakon toga me ljubav odvela u malo mjesto i omogućila mi da osmislim nešto što do sada nisam vidjela kod nas. S obzirom na to da sam imala mogućnost sa svojom djevojčicom biti doma do njene treće godine, moja kreativnost je uz nju rasla. Nit vodilja bile su mi slikovnice i priče koje sam željela prikazati unutar kovčega. Tako sam došla do svoje fairy_tale_suitcase priče. Cilj mog rada je poticati kod djece razvoj govora, kreativnost i maštovitost. Iako sam se oprostila sa svijetom vrtića, izrađujući kovčege veliki dio mene ostaje vezan uz njih na način koji mene više ispunjava.
Koliko si dugo na Instagramu i što najčešće objavljuješ?
- Svoj Instagram profil sam napravila davne 2013. godine, no sve dobro što mi je ponudio sam otkrila rođenjem kćeri 2019. godine. Od tada do danas svoj profil koristim kako bih prikazala razvoj svog djeteta kroz razne aktivnosti koje joj nudim držeći se uglavnom Montessori pedagogije. Sve je to prožeto mojim kreativnim radovima, temama odgoja, roditeljstva i onog što me u datom trenutku zanima.
Kako si odlučila objavljivati teme vezano za djecu, njihovo odrastanje i savjete na tu temu?
- S obzirom na to da sam po zanimanju odgojiteljica došlo je sasvim prirodno, pogotovo kada sam i sama postala majka. Sva svoja stečena znanja sam imala mogućnost primijeniti radom jedan na jedan sa svojom kćeri. I tako su krenule svakodnevne objave s Norom, u ponuđenoj joj aktivnosti, popraćene mojim komentarima što time kod djeteta potičemo. Puno materijala sam joj i sama izrađivala i pri tom učestalo davala i svoje viđenje slikovnica koje čitamo i igračaka koje Nora koristi u igri.
Je li kći Nora probudila u tebi još kreativnosti?
- Ni zamisliti nisam mogla koliko će majčinstvo probuditi u meni dodatne kreativnosti, pa mogu reći da je Nora, bez dvojbe, najbitniji kotačić sreće u svim poljima moga života. Naravno, bitno mi je razumijevanje i podrška mog muža.
Kako se rodila ideja za izradu kovčega koji pričaju priču?
- Ideja se rađala skoro tri godine potaknuta onim što se sve nudi za djecu, pogotovo preko Instagrama, a u realizaciju zamišljenog krenula sam proljetos. Bilo mi je bitno da to što izrađujem nije još viđeno, bar ne kod nas. Možda sam mogla započeti s izradom nečeg i puno prije, ali pustila sam da mi dođe s vremenom, da sazri, znajući da hoće.
Kakve si sve do sada izradila? Odnosno koje su dječje priče bile tvoja inspiracija?
-Slikovnice su bitan dio Norina odrastanja i moja prva inspiracija za izradu bila je Ježeva kućica koju sam joj čitala od početka. To je klasik slikovnica s rimom i ilustracijama koje su, po meni, prekrasne i nenadmašne. Do sada sam izradila slikovnice: Gladna gusjenica , Najotmjeniji div u gradu, Tri praščića, Alisa u zemlji čudesa, Mala krtice, otvori mi vrata! i Kućicu treba dijeliti.
Koliko ti treba vremenski za izradu jednog kovčega?
- Okvirno bih rekla dva tjedna, no kada me baš uhvati inspiracija ili ugrabim nešto više vremena budem gotova u nekoliko dana. Sve ovisi o tome koja je slikovnica i koliko detalja treba izraditi, ima tu više faktora.
Kakve materijale koristiš?
- Glavni materijali su konac, filc i drvo. Za početak potreban je manji ili veći kovčeg, ovisi koji nađem. U prirodi tražim grane, grančice, male češere, kamenčiće i sve što mi može koristiti u radu. Bitno pomagalo u mom nastojanju da to sve što napravim stavim unutar kovčega je vruće ljepilo. Koji put crtam i slikam temperama ili vodenima bojama. Sve to ovisi o slikovnici i njenim ilustracijama. Volim kukičati, to je moja terapija.
Pomaže li ti kći u izradi? Znamo da je veoma kreativna…
- Ona zna da ne smije dirati mamin radni kutak, a ako je pitate gdje joj je mama, reći će vam: ‘Eno je, kukiča!’. Često mi kaže: ‘Mama, ja ću se igrati, ti kukičaj!’. Svako toliko ona nešto nacrta na papiru pa mi donese i kaže da stavim u kovčeg kako bi i ona bila dio toga. Ako ikad pokaže interes za kukičanjem rado ću je naučiti. Tko zna, možda se jednog dana nas dvije budemo opuštale zajedno osmišljavajući kovčeg priče. Od malena ona upija sve što izrađujem i sretna sam da joj ovo kreativno okruženje mogu ponuditi vjerujući da je poticajno za njen budući razvoj.
Kakve su reakcije djece kada dobiju svoj kovčeg? A kakve roditelja?
- Čak je i mene zateklo koliko pozitivnih reakcija sam dobila od nepoznatih ljudi za svoje kovčeg priče. Stoga vjerujem da radim nešto kvalitetno u svijetu svakojakih plastičnih igračaka i svega što se nudi našoj djeci. Reakcije su odlične, iako na prvu dijete i ne zna što bi mislilo kad vidi sadržaj kovčega. Roditelji, kojima se sviđa moj rad i vide vrijednost u tome, žele ga za svoju djecu.
Nedostaje li djeci više ovakvih interaktivnih igračaka?
- Današnjoj djeci ništa ne nedostaje, ima u ponudi i previše toga, no na nama odraslima je da radimo selekciju onog što ćemo dati svom djetetu za igru. Uvijek sam se trudila birati drvene igračke koje potiču određeno područje razvoja djeteta. Tako i u mom radu netko neće vidjeti ništa vrijedno dok netko drugi hoće.
Možeš li nam otkriti neke svoje igre s Norom? Znamo da koristiš metode Montessori programa
- O Montessori pedagogiji ne stane sve u nekoliko rečenica. Od početka sam se vodila mišlju Marije Montessori da su ruke psihički organ inteligencije i da je potrebno hraniti djetetove ruke da bi se razvijalo i doživjelo svoju okolinu. Od malena sam joj nudila puno senzornih igara -riža, pijesak, plastelin, palenta, voda… Srećom, imamo sobu koja je moj radni kutak i Norina igraonica jer mi je to omogućilo da donekle osmislim okruženje primjereno djetetu, što je isto bitan dio Montessori pedagogije. Nema pretrpavanja igračkama, ima reda, zna se što gdje stoji... Igračke i materijale nudim ovisno o njenim trenutnim interesima, rotiram ih, a stalni postav su igračke otvorenog tipa - drvene, magnetne kocke, drvene figure…Najbitnije od svega je da težim tome da sve što može radi samostalno primjereno njenoj dobi. Primjerice, na Instagramu se mogu naći divni primjeri potpune primjene Montessori pedagogije u svakodnevnom životu.
Provode li djeca danas previše vremena pred ekranima? Imaš li savjet roditeljima po tom pitanju…
- Rekla bih da provode, no od kada sam postala roditelj ne volim davati savjete osim ako me netko ne pita. U svom preddiplomskom i diplomskom radu bavila sam se ekranima i posebno sam osjetljiva po pitanju te teme. Pobornik sam da se do treće godine pokuša dijete što manje stavljati pred ekrane ili, po mogućnosti, nikako. Kako živimo ubrzanim tempom, svjesna sam da ekrani sve ranije postaju dio dječje svakodnevice. I tada je samo potrebno imati mjeru koliko i što nam djeca gledaju. Ima aplikacija kojima možemo donekle pripaziti i kontrolirati dijete. Ekrani kao i sve u životu ima svoje dobre i loše strane. Kod male djece vidim više štete nego koristi, jer to utječe na njihov razvoj po pitanju pozornosti, koncentracije i govora, a te stavke su bitne i za kasniji uspjeh u životu.
Čime misliš da si privukla ljude na svoj profil?
- Instagram profil je moj virtualni svijet gdje dajem dio sebe, svoja promišljanja, svoj rad, aktivnosti s Norom. Svoja sam, nema glume, ima dobrih dana baš kao i loših, ali sve je to život. Prijateljice i poznanice vole pogledati kako se Nora igra i poslušati kako priča. Vjerujem da dobiju i ideju što mogu raditi sa svojim djetetom. U posljednje vrijeme sigurno su i kovčeg priče privukle pažnju pa mi redovito stižu novi ljudi.
Što ti znači Instagram? Jeste li ostvarili neko iskreno prijateljstvo putem Instagrama ili su to samo pratitelji?
- Instagram mi puno znači radi toga što sam na njemu, birajući sadržaje koje ću pratiti, naišla na zaista kvalitetne profile. S nekoliko ljudi sam sada već u fazi poznanstva i kontinuirane komunikacije te obostrane razmjene pozitivne energije.
Koga ti pratiš na Instagramu?
- Pratim profile koji se bave odgojem, kreativnim radom, mentalnim zdravljem i one koji nude hrvatske proizvode namijenjene djeci ili, pak, obrađuju teme društvenih događanja.
Kakve hobije imaš?
- Moj hobi je sve kreativno što izrađujem: šivanje, crtanje, kukičanje... I sada s kovčezima imam objedinjeno sve što volim u jedno.
Je li zahtjevnije odgajati vlastito dijete ili djecu kao njihov odgajatelj u vrtiću?
- Posao odgojitelja je kompleksan, stresan i iznimno odgovoran. Prije svega treba voljeti djecu pa se sve poteškoće putem svladaju. Žao mi je da naša država nema sluha za potrebe ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja. Trebalo bi više cijeniti to zanimanje, no bojim se da se i to putem pogubilo. Često sam svoj posao nosila kući, što izrada materijala za rad, što misleći na djecu - tvoji su, odgajaš ih. Ali, s posla se ipak ide kući, a tvoje dijete je tvoje dijete i tvoja odgovornost 24 sata, svaki dan, na neki način cijeli život. Roditeljstvo je najljepša i najodgovornija životna misija.