Na splitskom Kocunaru svečano proslavljen sv. Luka evanđelist

Blagdan sv. Luke evanđelista svečano je proslavljen u petak na splitskom Kocunaru. Euharistijsko slavlje predvodio je splitsko-makarski nadbiskup i metropolit mons. Zdenko Križić, a u koncelebraciji su bili mjesni župnik don Boris Vukasović, don Nediljko Ante Ančić, don Radojko Vidović i don Renato Pudar. Na misi je pjevao mješoviti župni zbor pod ravnanjem Mateje Žuljić.

U homiliji nadbiskup je vjernicima približio život sv. Luke, po zanimanju liječnika, podsjetivši kako je on jedan od četvorice Isusovih učenika koji su kroz evanđelje opisali Isusov život. Treba reći kako on nije osobno poznavao Isusa, ali je poznavao neke od učenika koji su živjeli s Isusom, a tradicija kaže i da je poznavao Isusovu majku Blaženu Djevicu Mariju. U prilog toj tvrdnji govori činjenica da je Luka jedini evanđelist koji donosi događaje iz Isusova djetinjstva: njegovo rođenje, pohod pastira, Marijin pohod Elizabeti, Isusovo prikazanje u hramu i događaj kada se dvanaestogodišnji Isus izgubio u hramu. Tradicija kaže i da je bio slikar i da je upravo on naslikao prve slike Blažene Djevice Marije. Bio je Pavlov pratilac na više misijskih putovanja, a upravo Pavao donosi informaciju da je Luka bio liječnik. Možda je zbog toga što je kao liječnik stalno bio u susretu s ljudskim patnjama i njegovo evanđelje puno Isusovih susreta s ljudima patnicima.

'U njegovu je evanđelju opjevano Božje milosrđe, Božja ljubav i Božja dobrota prema najslabijim, najbjednijim', ističe nadbiskup te dodaje da je Luka bio iznimno osjetljiv prema siromasima i obraćenim grešnicima. Lukino evanđelje donosi i neke posebne perikope o Isusovim susretima s grešnicima, a one spadaju u najutješnije i najljepše koje imamo: prispodoba o rasipnom sinu ili o dobrom Ocu u kojoj je prikazana Božja dobrota, Isusov susret sa Zakejem u kojem vidimo da je Luka duboko dirnut Božjom ljubavlju i pedagogijom koja čovjeka poziva i pomaže mu da promijeni svoj život. Tu je i glasovita prispodoba o milosrdnom Samarijancu u kojoj Isus proziva one koji puno govore o ljubavi i samilosti, a kada je treba pokazati bližnjemu zaobilaze. Ovom prispodobom Luka želi posvijestiti da nas Bog ne gleda samo kada smo u crkvi, već i u našem domu, na radnom mjestu te da zaobilaženje siromašnih znači zaobilaženje samoga Boga.

Luka je, nadalje, od svih evanđelista imao najjaču pažnju prema ženama i pokazivao Isusovo razumijevanje za njih i njihovo stanje u vremenu u kojem nisu imale nikakva prava. Pokazuje da su one uvijek bile uz Isusa i da su ostale s njim do Kalvarije kad su se svi učenici razbježali. Jedini donosi i izvješće o dobrom razbojniku kako bi nam pokazao da Isus dok visi na križu zaboravlja sebe i misli na grešnike. 'Luka je evanđelist Božjeg milosrđa, Božje sućuti u odnosu na čovjeka pogođena bilo kakvom vrstom zla', ističe nadbiskup i nastavlja da je Luka s takvim ljudima duboko suosjećao te baš zbog toga donosi brojne prispodobe u kojima Isus suosjeća s grešnicima i vraća ih u život. Luka je takav i u odnosu prema Isusovoj patnji pa tako jedini donosi informaciju da se Isus u strahu pred velikom patnjom krvavo znojio u Getsemanskom vrtu. S druge strane on nam ne donosi neka od najvećih Isusovih poniženja kao primjerice informaciju da su Isusa za njegove muke ljudi pljuvali, što je bilo jedno od najvećih poniženja u tom vremenu, a i danas. Luka previše voli Isusa da bi naveo jedno takvo njegovo poniženje s jedne strane, a s druge strane ima i puno razumijevanja i sa slabostima učenika koje nastoji opravdati.

U situaciji kada se Isus krvavo znoji u Getsemaniju, kod svih drugih evanđelista piše da su učenici spavali. Ipak, Luka u strahu da takva informacija ne sablazni čitatelje evanđelja piše da su oni spavali jer su bili 'obrvani žalošću'. Iako je ovo opravdanje neuvjerljivo Luka o tome uopće ne razmišlja jer poznaje apostole koji su do vremena u kojem on piše svoje evanđelje već skoro svi dali svoje živote za Isusa, a ne razmišlja o tome kakvi su bili. Nadalje, Isusovi su učenici nakon uskrsnuća imali velikih problema povjerovati u to da je Isus uskrsnuo zbog čega ih Isus prekorava. Luka i ovdje promatra učenike kao one koji su pošli na sve strane svijeta naviještajući Krista te piše da su učenici u trenucima postuskrsnih ukazanja bili puni straha misleći da pred sobom imaju kakvu utvaru pa im Isus mora pokazivati svoje rane, tražiti jesti. Luka također, kako bi opravdao učenike, piše i da zbog velike radosti nisu mogli povjerovati što je opet neuvjerljivo, ali time pokazuje kako je uvijek bio delikatan u odnosu na druge i kako ih ne promatra kakvi su bili, već kakvi su sada. 'To je, braćo i sestro, i Božji način gledanja čovjeka', nastavlja nadbiskup tvrdeći da je Lukino srce bilo ganutljivo i da je posebno mjesto u njemu imao Isus, a onda svi oni za koje ljudi često nemaju srca, a to su siromasi, bolesnici, patnici, grešnici. U konačnici je sve pozvao da mole sv. Luku da nas zagovara kod Isusa i da nam isprosi zdravlje duše i tijela, a iznad svega ljubav prema Isusu i ljudima patnje kakvu je on imao.

Na kraju misnoga slavlja prisutnima se obratio župnik don Boris koji je ustvrdio kako je blagdan sv. Luke za sve u župi dan posebne radosti, milosti i dara Gospodnjega. Podsjetio je kako se u ovoj godini slavi 30 godina župe te svim župljanima čestitao i zaželio da zajedno žive tako da budu dionici divnih darova Božji. Izrazio je i radost što prvi put mogu u ovoj župnoj crkvi pozdraviti nadbiskupa Križića te mu zahvalio što se odazvao slaviti ovo misno slavlje i uputio pastirsku riječ nastojeći približiti neke posebnosti Lukina evanđelja. Pozdravio je i ostale prisutne svećenike i vjernike susjednih župa te zahvalio zboru, ministrantima, predstavnicima kotara i svima onima koji su na bilo koji način pomogli u pripremi slavlja. Na kraju je svim Lukama čestitao njihov imendan.

Na kraju se vjerni narod okupio oko kipa sv. Luke, a nakon molitve svi su zajedno krenuli u svečanu procesiju po kotaru noseći kip svoga zaštitnika.