Među tisućama ljudi koji su danas stigli u Vukovar kako bi sudjelovali u Koloni sjećanja pronašli smo i Marija Kranjčevića. U rukama je držao fotografiju pokojnog oca Zvonka, vukovarskog branitelja koji je nakon pada grada proveo devet mjeseci u zatočeništvu. Iza fotografije koju Mario danas nosi krije se posebno potresna priča.
Njegov otac pronašao ju je na podu tijekom zatočeništva, nakon što su ga odvodili u prostoriju u kojoj su zatvorenici zlostavljani.
'Našao je na podu svoju sliku kad su ga vodili, kad su ga gurali u sobu smrti', ispričao nam je Mario, teško susprežući emocije.
Zvonko Kranjčević prošao je zatočeništvo u Srijemskoj Mitrovici i Stajićevu. Nakon devet mjeseci pušten je u razmjeni zarobljenika. Fotografiju koju je pronašao sačuvao je do kraja života, a danas je čuva njegov sin.
'Gledao je je li to on. Tu je sliku nosio cijeli život. Nosit ću je i ja', govori Mario.
'Drugi rođendan slavio je kad se vratio iz zatočeništva'
Zvonko je živio u Kninu, a u obranu Vukovara otišao je 1990. godine, prisjeća se njegov sin. Bio je Slavonac, a kada je krenuo rat, odlučio je otići braniti grad.
'Bio je s Blagom Zadrom, treći zapovjednik', govori Mario, prisjećajući se očeva ratnog puta.
Posebno pamti ono što mu je otac pričao o povratku iz zatočeništva. Taj je dan Zvonko smatrao svojim drugim rođendanom.
'Kad je došao, ispekao je cijelo prase i janje, samo da počasti svoje prijatelje jer je živ. To mu je bio drugi rođendan', prepričava Mario.
'Tužan sam ovih dana, ali ponosan na njega'
Zvonko Kranjčević preminuo je 2022. godine. Njegov sin danas nastavlja dolaziti u Vukovar, noseći očevu fotografiju i uspomene na sve što je prošao.
'Za mene je Kolona sjećanja simbol. Ovdje ću uvijek koračati', kaže.
Ovih dana emocije su mu, priznaje, posebno snažne. Spominje i susret s obitelji Zadro, čiji su ga članovi dan ranije zagrlili.
'Emocije su malo više izražene. Tužan sam ovih dana i ponosan na njega. Kako su me jučer iz familije Zadro zagrlili… Ponosan sam na njega. Ponosan sam', govori.
Dok opisuje uvjete u kojima je njegov otac proveo devet mjeseci, glas mu nekoliko puta zastaje.
'To je bilo teško. Da vi spavate na betonu devet mjeseci, ruke na leđima i glavu dolje. Bilo je teško', ponavlja.
Na kraju razgovora ponovno se vraća fotografiji. Onome što je njegov otac uspio sačuvati tijekom zatočeništva i što je danas ostalo njemu.
'Tu je sliku nosio cijeli život. Nosit ću je i ja.'











