Nikola Martinić-Dragan, zapovjednik VOP-a Brač, zahvalio je svima koji su pomogli u obrani otoka za vrijeme strašnog požara.
'Veliko hvala svima koji su stali uz Brač.
Požar je iza sebe ostavio približno 5.000 opožarenih hektara, oštećene objekte, iscrpljene ljude i prizore koje ćemo još dugo nositi sa sobom.
Po svojoj snazi, brzini širenja, veličini zahvaćenog područja i neposrednoj ugrozi za ljude, naselja i imovinu, bila je to jedna od najtežih i najzahtjevnijih vatrogasnih intervencija požara otvorenog prostora koja se dogodila u RH.
Kada zapovijedaš na takvom požaru, nemaš luksuz čekati da odluka postane laka.
Informacije dolaze iz minute u minutu. Vjetar mijenja smjer. Vatra prelazi linije na kojima si je pokušao zaustaviti. Ljudi traže pomoć. Kuće i naselja su ugroženi. Istodobno moraš odlučiti gdje poslati ljude, koliko ih izložiti i gdje ih u sljedećem trenutku trebaš najviše.
Odluke koje sam donosio u tim trenucima nisu uvijek bile lake.
Ali bile su moje.
Za svaku od njih stojim i za svaku preuzimam odgovornost.
Iza svake zapovijedi koju sam izdao bili su ljudi!
Veliku većinu tih ljudi, pogotovo s Brača i iz naše županije osobno poznajem.
Znam im imena.
Znam njihove obitelji.
Znam da ih netko čeka doma.
A istodobno sam znao da pred njima stoje drugi ljudi koji čekaju da dođemo, da ih izvučemo na sigurno, da im spasimo ono šta su godinama stvarali.
Upravo je to odgovornost zapovijedanja koju je teško objasniti nekome tko je nije nosio. Svaku odluku donosiš znajući da iza nje nisu vozila, brojevi ni oznake na karti.
Iza nje su ljudi.
Danas, kada se osvrnem na sve što je iza nas i kada znam da nitko nije izgubio život, vjerujem da smo u najtežim trenucima donosili ispravne odluke.
Ali nijedna zapovijed ne vrijedi bez ljudi koji će je provesti.
Zato prije svih želim reći:
Moji brački vatrogasci – hvala vam!
Vi ste prvi krenuli prema vatri.
Branili ste svoje susjede, svoje kuće, svoja mjesta i svoj otok. Radili ste satima, danima i noćima. Smjenjivali ste se, vraćali na požarište, ulazili ponovno tamo odakle ste samo nekoliko sati prije izašli iscrpljeni i nastavili dok god je bilo potrebno.
Vidio sam koliko ste umorni.
Vidio sam lica ljudi koji su već odavno potrošili posljednju rezervu snage.
Ali vidio sam i nešto drugo.
Nisam vidio odustajanje.
Kad je trebalo ostati – ostali ste.
Kad je trebalo krenuti – krenuli ste.
Kad je trebalo stati između vatre i ljudi – stali ste.
Na svakoga od vas sam ponosan.
I bila mi je, i ostaje mi, velika čast biti vaš zapovjednik.
Hvala kolegama iz Splitsko-dalmatinske županije koji su zajedno s našim otočnim snagama nosili najveći dio tereta ove intervencije.
Hvala vatrogascima iz svih ostalih županija koji su bez oklijevanja krenuli prema Braču kada smo vas trebali.
Hvala interventnim vatrogasnim postrojbama, Hrvatskoj vatrogasnoj zajednici, svim zapovjednicima, operativnim centrima i ljudima koji su iza sustava veza, koordinacije i raspoređivanja snaga omogućavali da cijeli sustav funkcionira.
Vaše znanje, iskustvo, disciplina i povjerenje bili su nam oslonac onda kada je bilo najteže.
Posebnu zahvalu upućujem posadama protupožarne eskadrile.
Mi na zemlji vrlo dobro znamo koliko znači svaki vaš dolazak.
Kad bismo iznad požarišta začuli Canadaire i Air Tractore, znali smo jedno:
nismo sami.
Dok su naši ljudi dolje branili kuće, objekte i naselja, vi ste se iz naleta u nalet vraćali kroz dim i turbulencije, iznad terena koji je i na zemlji bio iznimno zahtjevan.
Svaki vaš nalet nama je značio vrijeme.
Značio je mogućnost da zadržimo bok požara.
Da pregrupiramo ljude.
Da obranimo kuću.
Da zaštitimo naselje.
Da nastavimo.
Hvala vam za svaki let.
Hvala vam što ste bili iznad nas onda kada smo vas najviše trebali.
Hvala privatnicima koji su bez razmišljanja poslali svoje cisterne, vozila, ljude i opremu.
Na požaru ovakvih razmjera voda nije samo logistika.
Voda je mogućnost nastavka borbe.
Svaka cisterna koja je stigla značila je da još jedna posada može ostati na položaju, da još jedno vozilo može nastaviti gašenje i da još jedan sektor neće ostati bez sredstva za rad.
Vaša pomoć bila je od iznimnog značaja.
To nećemo zaboraviti.
A ljudima u logistici želim reći nešto posebno:
vi ste nam omogućili da izdržimo.
Dok smo mi gledali požar, vi ste gledali ono što nama u tom trenutku nije smjelo nedostajati.
Voda.
Gorivo.
Hrana.
Oprema.
Prijevoz.
Rješavali ste problem za problemom, poziv za pozivom, često daleko od kamera i daleko od prve crte.
Kao zapovjedniku, bilo mi je iznimno važno znati da posadu koju šaljem na sektor iza sebe ima sustav koji će je opskrbiti, nahraniti, zamijeniti i omogućiti joj da nastavi.
Vaš se rad možda najmanje vidio.
Ali bez vas bi se itekako vidjelo da vas nema.
Hvala vam.
Posebno hvala Lučkoj kapetaniji i njezinim posadama, koje su pomagale premještati ljude na sigurno morskim putem.
Hvala Crvenom križu na brizi za nas i na pomoći ljudima onda kada im je bila najpotrebnija.
Hvala policiji, HGSS-u, civilnoj zaštiti, zdravstvenim službama i svim drugim
službama koje su zajedno s nama bile dio ove velike operacije.
Hvala čelnicima jedinica lokalne samouprave koji su u najtežim trenucima bili uz svoje stanovnike, donosili odluke i pomagali nam organizirati sve ono što je bilo potrebno za funkcioniranje intervencije i života na ugroženom području.
Hvala građanima na suradnji, razumijevanju i povjerenju.
Posebno onima koji su morali napustiti svoje domove ne znajući što će zateći kada se vrate.
Znam koliko je teško ostaviti kuću iza sebe i otići.
I zato vam hvala što ste nam vjerovali.
Hvala i obiteljima vatrogasaca.
Vi najbolje znate koliko dugo može trajati jedan sat.
Koliko puta pogledate prema telefonu.
Koliko puta čekate poruku od nekoliko riječi samo da znate da je vaš čovjek dobro.
Vaša briga bila je s nama na požarištu, ali bila je s nama i vaša podrška.
I zbog toga vam pripada velik dio ove zahvale.
Šteta na Braču je velika.
Bilo je ozlijeđenih.
Ljudi su morali napuštati svoje domove.
Izgorjela je golema površina našeg otoka.
Pred nama je još mnogo posla, sanacije i oporavka.
Ništa od toga ne umanjujemo i ništa od toga ne zaboravljamo.
Ali nakon svega mogu jasno izgovoriti ono najvažnije:
Svi ljudi kojima smo krenuli u pomoć danas su živi.
Svi vatrogasci koji su krenuli spašavati druge vratili su se svojim obiteljima.
Za mene je upravo to najvažnije mjerilo ove intervencije.
Zbog toga je, unatoč šteti, nazivam uspješnom vatrogasnom intervencijom.
Suočili smo se s požarom iznimne snage.
Izgubili smo hektare.
Oštećena je imovina.
Ali obranili smo ono što se više nikada ne može vratiti kada se izgubi.
Obranili smo ljudske živote.
I to nismo učinili pojedinačno.
Učinili smo to zajedno.
Bračani.
Vatrogasci iz ostalih dijelova Hrvatske.
Posade protupožarnih zrakoplova.
Službe na moru i kopnu.
Privatnici sa svojim cisternama.
Ljudi u logistici.
Lokalna samouprava.
Građani.
Obitelji.
Svi koji su, kada je Braču bilo najteže, odlučili stati uz nas.
Požar nam je pokazao koliko vatra može biti snažna.
Ali pokazao je i nešto mnogo važnije: koliko smo snažni kada stanemo jedni uz druge.
Kao zapovjedniku, ništa mi nije važnije od činjenice da su se moji ljudi vratili svojim obiteljima i da su ljudi koje smo branili danas sa svojim obiteljima.
To je naša najveća pobjeda.
I zato vam svima hvala od srca', poručio je.
