Primitivan je onaj koji ima psa na lancu

Značenje riječi primitivan opisuje se kao kulturna i civilizacijska nedoraslost te manjak građanske kulture. Prijatelji životinja poručuju da držanje pasa na lancu znači upravo to. Smatraju da je primitivan onaj koji drži psa na lancu. Prepuštanje osjećajnog bića stalnoj fizičkoj i psihičkoj patnji iznimna je okrutnost, ali i oznaka primitivnog ponašanja.

'Nitko ne mora imati psa – to je izbor, a ne potreba. Kako drukčije opisati izbor svjesne nabave živog bića i vezanja tog socijalnog bića za vrat na lanac, gdje će provesti cijeli svoj život u patnji', objašnjava Luka Oman, predsjednik Udruge, i dodaje da tako nešto u civiliziranom društvu 21. stoljeća treba biti potpuno zabranjeno.

Hrvatska je 2017. slavila zakonsku odredbu zabrane držanja pasa na lancu, a zakonodavne institucije hvalile su se novim Zakonom o zaštiti životinja, koji više neće dopuštati sramotne prizore iz Hrvatske koje turisti šalju u svijet. Nažalost, sve je zapelo na riječi koja je sabotirala provedbu. Naime, u Zakonu piše da je zabranjeno 'stalno' držati pse na lancu, pa je u praksi teško dokazivo koliko je zapravo pas na lancu, a koliko nije. Izbacivanjem te riječi provedba bi bila jasna, a zaista nema opravdanja ni za kratko, odnosno ikakvo držanje psa na lancu.

Scena psa na lancu ukazuje na primitivnost i svirepost. Samo se zamislimo sami u situaciji da je jedan kraj lanca zavezan za naš vrat, a drugi za bunar ili koš za kukuruz. Sad zamislimo tu našu životnu situaciju na jedan dan, jedan tjedan, jedan mjesec, jednu godinu… da dočekamo smrt s olakšanjem jer su prestali smrzavanje, vrućine, urezivanje lanca u vrat, a najviše je prestala nezamisliva psihička patnja.
Nije se tako teško staviti u položaj drugoga i živjeti prema pravilu da ne činimo drugom biću ono što ne želimo da se dogodi nama. Psi na lancu odraz su našeg društva i dokle god takva okrutna praksa bude dopuštena, društvo će biti odraz primitivizma.

I tako, iako je od pogreške u Zakonu o zaštiti životinja prošlo više od pet godina, nikako da se ona ispravi. Izmjena Zakona čeka i čeka, a mnogi psi u međuvremenu nisu ju dočekali. Sa sobom u smrt nisu ponijeli i lanac; on je ostao za neko novo štene uvjereno da mu je čovjek najbolji prijatelj. 

'Zar se zaista nema vremena da se barem zaustavi ova patnja i da se ispravi nepravda? Zar zaista nije vrijeme da se donese bolji Zakon?', pitaju se Prijatelji životinja nadajući se da će nova Vlada naći u svojem planu i mjesto za novi Zakon o zaštiti životinja.