'Na ovom mjestu poginuo je kao dragovoljac braneći rodni Split i domovinu Hrvatsku', uklesano je na spomen-obilježju Josipu Vraniću u uvali Kašjuni. Upravo je ondje prije 35 godina život izgubio dvadesetogodišnji student ekonomije i pripadnik 66. lakog topničko-raketnog divizijuna Hrvatske ratne mornarice.
Poginuo je 24. rujna 1991. godine, braneći rodni grad od neprijateljske topničke vatre s mora.
– Neprijateljski rafali zaustavili su njegov život, ali mi smo se obvezali Josipu da sigurno neće zaustaviti naše osjećaje i potrebu da mu izrazimo zahvalnost i ljubav. On je to zaslužio. Svojom hrabrošću, patriotizmom i domoljubljem ostao je simbol u Hrvatskoj ratnoj mornarici. Kao dragovoljac pridružio se mornarici u trenutku kada se ona tek formirala. Znao je da ne dolazi tamo gdje su pripadnici već uhodani, nego tamo gdje treba udarati temelje i stvarati. Sebe je vidio u ulozi stvaratelja i onoga koji će biti taj dragovoljac na kojem će počivati HRM – kazao je Nikola Bokšić, umirovljeni brigadir Hrvatske vojske, povodom 35. obljetnice pogibije prvog pripadnika HRM-a koji je život izgubio u Domovinskom ratu.
Vranićeva prva zadaća bila je zaštita prolaza brodova Jugoslavenske ratne mornarice prema Kaštelanskom zaljevu.
– Svega se sjećamo. Josip je ušao u HRM, u prvi vod protuzračne obrane koji je formiran u Splitu. Bilo je to 20. rujna 1991. godine, a taj je vod imao zadaću organizirati obranu splitskog aerodroma jer je tada procijenjeno da će poslužiti kako bi neprijatelj preko njega izvlačio opremu iz Divulja za Bihać. U jednom trenutku pojavila se potreba da dio te postrojbe dođe ovdje, a među njima se nalazio i Josip. Njegov ratni put trajao je samo četiri dana, ali je uspio pokazati svoju ljudsku veličinu, energiju, domoljublje i hrabrost – poručio je Bokšić.
Kobnog dana došlo je do razmjene vatre s torpednim čamcem JRM-a. Nakon toga je cijela taktička grupa 'Kaštela' otvorila topničku paljbu prema položajima hrvatske bitnice, pri čemu je Vranić smrtno ranjen.
Mladi Josip Vranić, kako su poručili iz HRM-a, postao je putokaz slobode koju Hrvatskoj nitko nije darovao, osim njezine mladosti i volje naroda da se oslobodi okupatora.
Ovaj je dan posebno emotivan za obitelj poginulog Josipa, koji je u njihovu sjećanju zauvijek ostao dvadesetogodišnjak. Ni 35 godina poslije njegovu ocu Roku Vraniću nije ništa lakše govoriti o sinu. Riječi i danas teško pronalazi.
– Josip je svjesno želio sudjelovati u obrani naše domovine. Bio je u Švedskoj, u Stockholmu, na skupu studenata iz cijele Europe. Netko od njih pitao je što se to tamo kod vas događa, a ovi iz Beograda govorili su: 'Tamo su ustaše, fašisti, nacisti...' On je ustao i rekao da to nisu nikakve ustaše, nego da Srbi žele oteti naše more i zemlju. Mi smo se čuli i rekao sam mu da ostane gore jer se ovdje sprema rat. No on je došao prvim avionom. Imao je 20 godina, pet mjeseci i deset dana. To su godine kada se misli da se može sve i da se sve zna. Roditelji tu mogu nešto napraviti, zazivati da ne ide, ali imaju jako malo uspjeha u tome da ga odgovore od odlaska – ispričao je njegov otac. Prisjetio se i okolnosti u kojima je njegov sin izgubio život.
– Oni su ovdje trebali spriječiti da četnici ono što su pokrali po Splitu i odnijeli u Loru ovim putem izvuku i odnesu na Vis. Tada je admiral Letica naredio da se ovdje postave topovi i da se to spriječi. Postavljena su dva topa, ali jedan od njihovih brodova bio je agresivniji. Došao je blizu i provocirao uvredama koje i danas svaki dan slušamo. Josip je ispalio jedan topovski metak prema brodu i stvarno su mislili da su ga pogodili jer je brod dao veliki gas i stvorio se dim, ali nije pogođen. Pozvao je pomoć mornarice u Lori, a desantni jurišni čamac imao je više od 100 vojnika s najjačim oružjem i počeli su nasumice pucati prema položaju. Taj prvi rafal njega je dohvatio. Što se poslije dogodilo obitelji, možete samo zamisliti – ispričao je Roko Vranić.
Uz članove obitelji Josipa Vranića, obljetnicu njegova stradanja obilježili su predstavnici udruga proizašlih iz Domovinskog rata, njegovi suborci te izaslanstva Hrvatske ratne mornarice, Grada Splita i Splitsko-dalmatinske županije.
– Prisjećamo se tužnog vremena, ali i vremena punog ponosa, u kojem se dogodio presedan u ratovanju, kada su brod koji je dobio ime po ovom gradu i ljudi koji su na njemu služili, a živjeli su u istom gradu, napali taj isti grad. To je zaista presedan u ratovanju. Zahvaljujući Josipu Vraniću i njegovim suborcima, koji su stali na branik grada, nisu dopustili agresorima da ga ruše i napadaju. Zahvaljujući njima grad je obranjen, no dogodila se tragedija – Josip je položio život. Sjećajući se danas Josipa, sjećamo se svih mladića i djevojaka našega grada koji su otišli braniti našu domovinu – poručio je Damir Gabrić, pročelnik Upravnog odjela za hrvatske branitelje, civilnu zaštitu i ljudska prava Splitsko-dalmatinske županije i načelnik županijskog Stožera civilne zaštite.
Udruga veterana Hrvatske ratne mornarice i ove je godine u uvali Kašjuni položila vijence i odala počast svojem prvom poginulom pripadniku. Na mjestu na kojem je prije 35 godina ugašen život dvadesetogodišnjeg Josipa ponovno su ostali cvijeće, svijeće i sjećanje na mladića koji se vratio u Hrvatsku znajući da se sprema rat i odlučio braniti svoj rodni grad.
