Malo mjesno groblje u Pozorcu pokraj Marine i ove je godine bilo tijesno za sve koji su došli odati počast Andriji Matijašu Pauku. Duga 31 godina prošla je od pogibije legendarnog zapovjednika 4. gardijske brigade, ali po broju ljudi na današnjoj komemoraciji je jasno da sjećanje na njega ne blijedi. Iz godine u godinu na današnji dan okupljaju se njegovi suborci, obitelj, prijatelji, branitelji, predstavnici institucija i mještani njegova kraja.
Uz obitelj i suborce, komemoraciju je kao i svake godine pratila njegova supruga Nada Matijaš, koja više od tri desetljeća čuva uspomenu na Andriju. O njihovoj životnoj priči, ljubavi, ratu i godinama nakon Paukove pogibije pisali smo u posebnom tekstu kojeg smo jutros objavili.
Koliko je snažan trag Pauk ostavio na sve generacije, najbolje govori podatak da su vijence i svijeće položili predstavnici više od 20 udruga. Među njima su bili i najmlađi, članovi kulturno-umjetničkog društva koje nosi Paukovo ime, ali i članovi sportskih, pjevačkih i kulturnih udruga te udruga veterana Domovinskog rata.
Nekih 800-injak metara prije groblja, na putu prema njegovu posljednjem počivalištu, nalaze se Paukovi 'Bijeli dvori', a od ovog ljeta pred njima se smjestio i tenk. Riječ je o jednom od tenkova koji su oteti neprijatelju i korišteni u vojnim operacijama u kojima je sudjelovao legendarni zapovjednik. Danas taj tenk nije tek izloženi ratni stroj, nego jedan od najsnažnijih podsjetnika na Paukove tenkiste, 4. gardijsku brigadu i čovjeka koji je otišao braniti Hrvatsku.
Nakon komemoracije ploča groba generala Andrije Matijaša Pauka nije se mogla vidjeti od cvijeća. U protokolu su sudjelovali i mladi vojnici s crvenim beretkama. Upravo je njihova nazočnost dala posebnu težinu komemoraciji jer je pokazala da se uspomena na Pauka ne prenosi samo među njegovim suborcima, nego i među generacijama koje dolaze.
Posebno emotivan bio je govor Paukova suborca i prijatelja, generala Damira Krstičevića. Govorio je kao čovjek koji se ne prisjeća samo ratnog zapovjednika, nego prijatelja s kojim je dijelio najteže dane i čije ime i danas izgovara s dubokim poštovanjem.
– Prije 31 godinu, opraštajući se od našeg Andrije, fra Ignacije Vugdelija izgovorio je riječi koje su ostale duboko urezane u sve nas koji smo toga dana stajali ovdje: 'Pao je junak da bismo mi mogli živjeti' – rekao je Krstičević.
Prisjećajući se dana oproštaja, vratio se na trenutak u kojem ni vojnici, navikli na rat, gubitke i odgovornost, nisu mogli sakriti bol.
– Toga dana bilo je teško govoriti, bilo je teško i stajati. Mi, vojnici, navikli smo mnogo toga nositi u sebi. Navikli smo na težinu rata, na gubitke, na odgovornost za ljude koje vodimo. Ali toga dana plakali su vojnici, plakali su Pauci, jer nismo izgubili samo zapovjednika. Izgubili smo prijatelja, učitelja, čovjeka kojemu smo vjerovali. Čovjeka uz kojega smo bili sigurniji i bolji – kazao je.
Krstičević je o Pauku govorio osobno. Za njega je Andrija Matijaš bio suborac i prijatelj, ali i čovjek od kojega se učilo kako se vodi i kako se ostaje uz svoje ljude.
Spomenuo je Paukov ratni put, od Banovine, dubrovačkog, šibenskog i zadarskog bojišta, preko Maslenice, Dinare, Zime ’94., Skoka 1 i Skoka 2, Ljeta ’95., Oluje i Maestrala, sve do posljednje operacije Južni potez. Krstičević je istaknuo da ne nabraja povijesne činjenice, nego put zapovjednika koji je bio ondje gdje je bilo najteže.
– Bio je tamo gdje je bilo najteže. Od prvih zarobljenih tenkova stvarao je oklopnu bojnu. Od skupine ljudi stvarao je postrojbu, a od ljudi je činio vojnike. To je možda najveća stvar koju jedan zapovjednik može napraviti – istaknuo je.
U govoru je naglasio da se Paukova veličina nije mjerila samo operacijama, činovima i pobjedama. Mjerila se ljudima koji su ga slijedili i koji su uz njega postajali bolji.
– Zapovjednik nije velik samo onda kada zna voditi satniju, bojnu ili brigadu. Velik je onda kada ljude oko sebe učini boljima nego što su bili prije nego što su ga upoznali. Andrija je upravo to radio – kazao je Krstičević.
Istaknuo je i da Pauk nije bio zapovjednik koji ostaje po strani. Njegovi su ga ljudi slijedili jer je i sam išao prvi, preuzimao odgovornost i znao ohrabriti čovjeka kad je bilo najteže.
– Učio nas je da nema nemoguće zadaće ako vjeruješ svojim ljudima, ako znaš što radiš i ako si spreman stati prvi ondje gdje tražiš da drugi krenu. I baš zato su ga ljudi slijedili – prisjetio se.
Jedan od najsnažnijih dijelova govora bio je onaj u kojem je Krstičević istaknuo da Pauk danas više nije uzor samo onima koji su ga poznavali. Njegovo ime nose Časnička škola Hrvatskog vojnog učilišta, vojarna, a nosili su ga i Pauci, 4. gardijska brigada. Danas ga nosi gardijska bojna, pa se uspomena na njega nastavlja i kroz mlade vojnike i časnike.
– Kada mladi časnik danas započinje svoju vojnu karijeru pod imenom Andrije Matijaša Pauka, onda Pauk ponovno obavlja svoju staru zadaću: od mladih ljudi stvara hrvatske vojnike i časnike – rekao je.
Govoreći o tenku postavljenom u Paukove 'Bijele dvore', Krstičević je poručio da on nije samo vojni eksponat, nego simbol čovjeka koji je svoj život vezao uz oklop, tenkiste, 4. gardijsku brigadu i domovinu.
– Ne možemo vratiti Andriju, ali možemo čuvati ono što nam je ostavio. Možemo učiniti da jednoga dana otac dovede svoga sina pred taj tenk i ispriča mu priču o čovjeku koji je odavde krenuo braniti Hrvatsku. Da mu kaže: 'Tu je živio Pauk. Ovo je bio njegov kraj' – poručio je Krstičević.
Posebno se osvrnuo na odluku Splitsko-dalmatinske županije da generalu Matijašu posmrtno dodijeli nagradu za životno djelo, naglašavajući da su takva priznanja važna i zbog društva koje ih dodjeljuje.
– Za zahvalnost nikada nije kasno. Neke nagrade nisu važne zbog onoga koji ih prima. One su važne zbog nas koji ih dodjeljujemo, da pokažemo što kao društvo cijenimo, kakve ljude želimo pamtiti i kakve vrijednosti želimo ostaviti svojoj djeci – kazao je.
Pred kraj govora Krstičević se obratio izravno Andriji.
– Dragi moj Andrija, prošle su godine. Mijenjaju se ljudi, dužnosti i vremena. Ali neke stvari vrijeme ne može promijeniti. Ne može promijeniti ono što smo zajedno prošli. Ne može izbrisati prijateljstvo. Ne može izbrisati slike naših poginulih prijatelja. I ne može izbrisati zahvalnost – rekao je.
Dodao je da se ponekad pita što bi Pauk danas rekao kada bi vidio Hrvatsku za koju su se borili.
– Vjerojatno ne bi puno govorio, takav si bio. Vjerojatno bi pogledao što smo napravili, pronašao što još nije dobro i rekao nam da nastavimo raditi, da budemo bolji, da završimo zadaću. I znam da bi nas ponovno podsjetio da čuvamo svoje ljude – kazao je.
Govor je zaključio porukom koja je zaokružila cijelu komemoraciju i odgovorila na zavjet izrečen prije više od tri desetljeća.
– Fra Ignacije nas je prije više od 30 godina zamolio samo jedno, da te ne zaboravimo. Danas mu možemo odgovoriti: fra Ignacije, nismo. Nisu te zaboravili tvoji Pauci. Nije te zaboravila Hrvatska vojska ni hrvatski narod. I neće te zaboraviti generacije koje dolaze. Neka ti je vječna hvala i slava. Počivaj u miru Božjem. Hvala ti, prijatelju – poručio je Krstičević.
O Paukovi zaslugama govorio je i general Ivan Zelić, izaslanik ministra hrvatskih branitelja. Naglasio je kako se i nakon 31 godine vidi koliko je dubok trag Andrija Matijaš ostavio među ljudima kojima je zapovijedao.
– Čast mi je što sam ovdje mogao biti na 31. obljetnici pogibije istinskog junaka. Vidjeli smo danas da su njegovi suborci, kojima je zapovijedao, ovdje iz godine u godinu. Njihov se broj ne smanjuje, a to znači da je ostavio duboke tragove u njihovim srcima. Ostavio je duboke tragove i u ratnom putu 4. gardijske brigade. Znamo da je Domovinski rat obilježen zajedništvom hrvatskog naroda i veličanstvenim pobjedama, a njegov doprinos bio je golem. Doista je riječ o heroju koji ima iznimne zasluge za slobodu koju danas uživamo – rekao je Zelić.
Komemoracija u Pozorcu još je jednom pokazala da Andrija Matijaš Pauk nije tek ime iz povijesti Domovinskog rata. On je za svoje suborce ostao zapovjednik, za svoj kraj ponos, a za nove generacije primjer kako se voli i brani Domovina.
Obilježavanju su, uz već spomenute sugovornike, suprugu Nadu Matijaš i obitelj pokojnog generala, nazočili izaslanik predsjednika Republike Hrvatske, kontraadmiral Damir Dojkić, zapovjednik Hrvatske ratne mornarice, izaslanik predsjednika Hrvatskog sabora, saborski zastupnik Ivan Budalić, i general-pukovnik Siniša Jurković, savjetnik ministra, ministar demografije i useljeništva Ivan Šipić, župan Splitsko-dalmatinske županije Blaženko Boban, predstavnici Udruge veterana 4. gardijske brigade predvođeni tajnikom Borisom Mandacem, zapovjednik Časničke škole Hrvatskog vojnog učilišta brigadir Predrag Harmicar te predstavnici Općine Marina i drugih obližnjih općina i gradova.
U Pozorcu je i ove godine poslana poruka da će Paukovo ime teško dotaknuti dah zaborava.
