ŠTO SE ČEKA? Split je deseti najskuplji grad u Europi po priuštivosti stambenog prostora

Jere Kuzmanić, splitski urbanist, profesor na Katedri za urbanizam fakulteta ETSAV u Barceloni, brojkama se osvrnuo na gorući problem današnjice, cijene nekretnine. Statistika ne laže, Split je deseti najskuplji grad u Europi po priuštivosti stambenog prostora. Urbanist napominje i kako su splitske vlasti površno zainteresirane za ovu ključnu temu. Tekst je objavljen na stranicama DAS-a.

'U pozadini ove pompozne europske nogometne parade u Njemačkoj događa se pravo europsko prvenstvo - čiji rezultati značajno utječu na kvalitetu našeg života i gdje je navijanje pitanje egzistencijalne motivacije. Naime, 1. srpnja, stranica Numbeo - otvorena baza podataka o troškovima života u gradovima cijelog svijeta - objavljuje polugodišnje liste najskupljih gradova za život po raznim kategorijama. Split je ove godine tako deseti najskuplji grad u Europi po pitanju odnosa primanja i cijene nekretnina po metru kvadratnom. Vjerovali ili ne, to je dobra vijest jer smo prije nekih 4 ili 5 godina bili četvrti grad nakon Pariza, Moskve i predgrađa Lisabona. Ipak, detaljan uvid pokazuje da se radi o relativnom padu s obzirom na određeni broj ruskih, srpskih i ukrajinskih gradova koji su postali značajno nepriuštljiviji zbog dinamika vezanih uz rat. Kako god, za svaki slučaj treba ponoviti: Split je deseti najskuplji grad u Europi po priuštivosti stambenog prostora.

Tako je trenutna prosječna cijena stana izvan grada 3081 euro, dok je 2014 bila 1874 eura. Cijene u centru grada ove su godine s prosjekom po prvi put prešle prag od 4000 eura po metru kvadratnom čime spadamo u najskuplje gradove manje od 500.000 stanovnika u Europi.

Po pitanju udjela rate stambene hipoteke u primanju kućanstva, Split je na relativno visokom 33. mjestu u Europi, no ono što je zabrinjavajuće je da je prvi sljedeći, hrvatski grad, Zagreb na dalekom 63. mjestu. Kad maknemo 14 ruskih i ukrajinskih gradova čiji su uvjeti kreditiranja narušeni ratom Split je na realno 19. mjestu na listi gradova s 'najskupljim' kreditima.

Osim toga Split je 18. grad u Europi i najnepristupačniji grad u državi po pitanju odnosa cijene nekretnine i najma u centru grada i na još lošijem 14. mjestu po istom kriteriju za kvartove izvan centra. U zadnjih deset godina najam jednosobnog stana u centru i izvan centra je vise manje poduplana (323 e -> 640 e), dok je za trosobni stan u centru skoro dva i po puta veća (474 e -> 1114 e), a izvan centra oko jedan i pol put veća (360 e -> 812 e). 

Konačno, Split je prema indexu dostupnosti stanovanja na 32. mjestu i opet, ako maknemo 14 ruskih i ukrajinskih gradova, na realnom 18. mjestu u Europi kad se uzmu u obzir svi faktori prosječnih primanja, kreditiranja, kupovine i najma stambenog prostora.

Grad Split je i jedan od rijetkih gradova gdje je ovaj problem zanemaren kao društveno pitanje. U gradu ne postoji samo problem turizma, već i deregulacije, starenja stambenog fonda, manjka planiranja i komunalnog opremanja, kao i potpuno svojevoljnog ponašanja nekretninskih agencija koje doživljavaju trenutnu situaciju kao izlet u kasino. U Splitu pitanje regulacije stambenog fonda spada u znanstvenu fantastiku dok npr. 15% stanova služi dopunjavanju obiteljskih budžeta kratkoročnim turističkim najmom, a prosječna starost stambenih zgrada prelazi 45 godina. Splitske su gradske uprave vrlo površno zainteresirane za ovu temu i najčešće bez prave strategije nabacuju parcele i brojeve stanova za buduće POS-ove.

Bez analize, strategije, radnog tijela i prije svega budžeta koji će se dodijeliti u svrhu razvoja, suvisle stambene politike neće se ništa značajno dogoditi bez obzira na najave. Grad Split za početak nema niti registar nekretnina u vlasništvu Grada. Koliko god gradska tijela sad sastavljala ad hoc radne grupe koje nagađaju može li ili ne Grad dodijeliti teren za potencijalnu buduću zadrugu, ili izgraditi zgradu za društveni najam, ili riješiti problem studentskog stanovanja ili socijalnih stanova - sve navedeno bez pripreme terena u obliku analize zakonodavnog okvira, terenskog istraživanja i stručnog tumačenja dinamika i trendova nema nikakvog smisla.

Istovremeno, mladi su problem stanovanja stavili među prva tri problema za život mladih u Splitu u studiji koja je napravljena kao priprema 'Gradskog programa za mlade' što, naravno, uopće ne iznenađuje. Zbog njih je jako je bitno da se u problematici stanovanja prestanemo koristiti neprovjerenim floskulama, pretpostavkama, dogmama o ponudi i potražnji, i teorijama 'slobodnog' tržišta jer Split je ogledan primjer gdje se slobodno tržište pretvorilo u autoimunu bolest koja ograničava najviše mlade u razvoju svojih životnih potencijala. Konačno, bitno je reći, nisu mladi ni mlade obitelji krive zbog situacije, niti što ne mogu do kredita, niti što ne zarađuju dovoljno i njihova participacija u formiranju stambenih politika nije ključna, upravo zato što je problem  mnogo većih od njih samih. Nitko od mladih nikada nije tražio da se bore za svoj stambeni prostor nasuprot globalnoj ekonomiji, dapače i u konzervativnim i progresivnim sustavima je ova tema bila osnovni pokretač društvene reprodukcije, izvor običajnog prava i političkih mjera, kojem se posvećivalo čitavo društvo sa svim svojim kapacitetima.

Stanovanje je složeni društveni problem i rješenje zahtjeva ozbiljne stambene politike za koje su potrebni resursi i široki društveni konsenzus', apelira urbanist Kuzmanić.