Prije sedam godina tadašnji gradski vijećnik Martin Pauk pokrenuo je inicijativu za podizanje spomenika Frani Tenti, a u subotu je na splitskim ulicama održan mimohod u spomen na mladića koji je preminuo u kaznionici Lepoglava s 20 godina. Tada se navodilo kako je Tente bio osuđen zbog skidanja jugoslavenske zastave na Marjanu, u noći na 10. travnja 1947., te postavljanja hrvatske trobojnice bez crvene zvijezde. Međutim, prema sudskoj presudi, taj se čin nije njemu stavljao na teret nego njegovim kolegama iz grupe koji su se protivili novoj jugoslavenskoj vlasti.
Frane Bettini je zamijenio zastave na Marjanu, a za tu su akciju su, prema presudi Okružnog suda Srednje Dalmacije, uz njega osuđeni i Ivica Bavčević, Nikola Pensa te Jelka Betica. Bavčević je osuđen na šest godina zatvora i prisilnog rada, Betica na deset, a Pensa na sedam.
Frane Tente je, pak, osuđen zbog druga tri djela, 'dobio' je tri godine zatvora s prisilnim radom. Prvo djelo se odnosi na ožujak 1946. godine, kada je, prema sudskom utvrđenju, sastavio i umnožio više parola i letaka koji su sadržavali pozive na nasilno rušenje postojećeg državnog uređenja. Drugo djelo odnosi se na događaj kada je na zidu u dvorištu splitske gimnazije otisnuo lik Ante Pavelića i veliko slovo 'U'. Sud je taj čin također okarakterizirao kao propagandu usmjerenu na rušenje tadašnje vlasti. Treća točka presude odnosi se na njegovo povezivanje s Hrvatskim oslobodilačkim pokretom (HOP) krajem 1946. godine, preko Ivice Bavčevića, pri čemu je, prema presudi, preuzeo zadaću vrbovanja novih članova organizacije.
Pronašli smo u arhivi Slobodne Dalmacije izvještaj s presude, prenosimo bez ispravljanja članak objavljen 31. svibnja 1947. godine:
Osuđena je grupa pripadnika organizacije 'HOP' u Splitu zbog izdajničkog i protunarodnog rada
Dana 26. i 27. ovog mjeseca pred Okružnim narodnim sudom u Splitu održana je javna rasprava protiv Frana Betina, Marinovog, i družine. Osim Betina izvedeni su na optuženičku klupu Ivica Bavčević, činovnik, Nikola Pensa, bivši student, Jelka Betica, krojačica, Vlaho Zelinka, činovnik, Borica Jonić, domaćica, Ruža Anić, činovnica, Katica Šanić, domaćica, Jakov Kirigin, đak, Tomislav Karaman, bogoslov, Vjekoslav Matijević, đak i Frane Tente, đak.
Svi navedeni optuženici odgovarali su za svoj protunarodni i izdajnički rad uperen protiv ustavnog uređenja FNRJ i današnje naše stvarnosti.
U studenome prošle godine počeo je optuženi Betini, koji se na suđenju otvoreno izjasnio kao pristalica krvave ustaške 'ideologije', stvaranjem jedne ilegalne organizacije. U tu svrhu obratio se na Bavčevića i Pensu, s kojima se poznavao iz vremena postojanja t. zv. NDH, kad su bili zajedno u nacističkoj oficirskoj školi u Stockeranku, u Njemačkoj. Tamo su oni još onda iznijeli krvavi ustaški zanat, kojega se nisu imali namjere odreći ni u oslobođenoj domovini.
Stvaranju njihove organizacije obilnim pomaže optužena Jelka Betica, koja je svojejedobno bila suđena zbog izdajničkog rada od Vojnog suda. Betica im daje na raspolaganje svoj stan. Kod nje se održavaju sastanci i ona podstrekava na daljnji rad i obilno pomaže u širenju organizacije, prikupljanju novih članova.
Optuženi Vlaho Zelinka dobiva od prve četvorice zadatak da uspostavi organizaciju u Makarskoj, kamo je premješten kao činovnik. On izvještava svoje vodstvo u Splitu i odmah nakon prvog njegovog izvještaja putuje u Makarsku Betica. Osim toga uspostavljaju vezu sa Žeževićom, gdje je postojala slična organizacija, a čijim je članovima već suđeno. Imaju svoju vezu i u biskupskom sjemeništu, gdje za njih radi bogoslov Tomislav Karaman. Ovaj bogoslov traži preko Ruže Anić i Betinia, da prebace u križare đaka Kirigina, koji je izbačen iz Sinjske gimnazije zbog svog protunarodnog rada.
Ovoj organizaciji, kojom su bili obuhvaćeni svi optuženici, Betini daje službeni naziv 'HOP'. Pored okupljanja novih članova i širenja organizacije, u organizaciji su bile podijeljene i dužnosti.
Budnost naših organa uprave i svijest narodnih masa, koje čvrsto stoje uz svoju narodnu vlast, nije dozvolila da se ova organizacija proširi i da njihova djelatnost poprimi šire razmjere. Odmah nakon prvih njihovih protunarodnih akcija, kao što su vješanje ustaške zastave na Marjanu na dan uspostave t. zv. NDH., deranje slike Ivana-Lole Ribara, sastavljanje letka protunarodnog sadržaja u kojem se pozivlju seljaci da se pridruže bandama, ispisivanje neprijateljskih parola i sl., - bili su pohvatani, te predani sudu da odgovaraju za svoj protunarodni izdajnički rad.
Masa naroda, koja je na raspravi s ogorčenjem pratila tok iskaza optuženih, u kojima su iznosili svoja nedjela, oštro je osudila izdajstvo ovih ostataka fašizma.
Presuda je izrečena 27. ovog mj. u 18.30 sati. Frano Betini i Jelka Betica osuđeni su svaki na 10 godina lišenja slobode s prisilnim radom, dok su ostali osuđeni na istovrsnu kaznu u trajanju između 1 i pol i 7 godina. Pored toga, svi su optuženici osuđeni i na gubitak političkih prava u različitom trajanju.
Sudsko vijeće su sačinjavali Luka Antičević, kao predsjedatelj, te prisjednici Anka Krstulović i Duje Kaliterna. Optužbu su zastupali V. Mašnikova i Ž. Gojanović. Optužene su branili dr. Bosančić, dr. Bulić, dr. Niziteo, dr. Barbarić i dr. Rimiša.











