Ivan Tokić, predsjednik Županijske udruge slijepih Split, poručio je vladajućima u Splitu kako je vrijeme za konkretne odluke o korisnicima invalidskih mirovina i pokaznim kartama.
'Godinama upozoravam Grad na dvije stvari koje se mogu riješiti, ali se uporno ostavljaju po strani. Prva je položaj korisnika invalidskih mirovina. Osoba koja je zbog invalidnosti i gubitka radne sposobnosti morala otići u mirovinu s 40, 45 ili 50 godina jest umirovljenik. Ipak, kod pojedinih gradskih prava, potpora i povlastica namijenjenih umirovljenicima dodatno se postavlja dobna granica pa takva osoba za određena prava mora čekati 60 ili 65 godina. Posebno je teško opravdati takav kriterij kada znamo da upravo među korisnicima invalidskih mirovina ima ljudi s vrlo niskim primanjima.
Ako Grad neko pravo želi namijeniti osobama starijima od 60 ili 65 godina, neka ga tako i definira, ali ako govorimo o pravima umirovljenika, onda nije logično da se iz njih isključuje dio ljudi koji su mirovinu već ostvarili. Nitko ne traži da sva prava bez ikakvih kriterija pripadaju svima. Visina mirovine, prihodi i stvarni socijalni položaj puno su razumniji kriteriji od same godine rođenja. Na ovu nelogičnost upozoravam već šest godina i mislim da je to više nego dovoljno vremena da Grad pronađe rješenje', iznio je Tokić.
Potom se osvrnuo na drugo pitanje koje se čeka, prema njegovim riječima dugo, - ako ne i duže, odnosno na pitanje pokaznih karata za osobe s invaliditetom.
'Godinama smo tražili besplatan javni gradski prijevoz. Danas taj zahtjev formuliramo preciznije jer su se okolnosti u međuvremenu promijenile. Učenici i studenti već imaju besplatan prijevoz, dio umirovljenika koristi povlašteni prijevoz, zaposlene osobe mogu imati naknadu troškova prijevoza od poslodavca, a uvedeni su inkluzivni dodatak i nove usluge podrške osobama s invaliditetom. Bilo bi neozbiljno sve to zanemariti i ponašati se kao da se posljednjih godina ništa nije promijenilo.
No jedna skupina i dalje ostaje vrlo jasno izdvojena - nezaposlene osobe s invaliditetom. One nemaju poslodavca koji će im platiti prijevoz, nisu učenici ili studenti da bi ga ostvarile po toj osnovi i nisu nužno obuhvaćene drugim modelom povlaštene karte. Zato smatram da Grad Split upravo za nezaposlene osobe s invaliditetom treba osigurati besplatan javni gradski prijevoz. To nije zahtjev da 'sve bude besplatno svima', nego zahtjev da pomoć dobije onaj kome je stvarno potrebna i tko isti trošak nema pokriven po drugoj osnovi', pojasnio je šef udruge.
Gradu Splitu uputio je topis uime udruge kojim traži rješavanje navedene problematike.
'Promjena načina na koji danas postavljamo zahtjev nije odustajanje. Naprotiv, to je pokušaj da nakon godina čekanja dođemo do razumnog, pravednog i provedivog rješenja. Spremni smo razgovarati o kriterijima i modelima, ali očekujemo da i Grad napravi svoj dio posla. Vrijeme je da za isti stol sjednu predstavnici Grada i predstavnici osoba s invaliditetom te da se ova pitanja konačno riješe.
Nakon šest i više godina više nam ne trebaju nova obećanja da će se nešto razmotriti. Trebaju nam razgovor, dogovor i konkretne odluke', poručio je.
