U IŠČEKIVANJU KONAČNE ODLUKE: Njegove momčadi iznimno su motivirane, disciplinirane i rastrčane, a preferira formaciju kao njegov mentor Gasperini!

Iza Hajduka je još jedna turbulentna sezona u kojoj je navijački puk imao velika očekivanja, a u konačnici je obilježena rezultatskim neuspjehom. Lukša Jakobušić smijenjen je s pozicije predsjednika uprave, a i mandat Mindaugasa Nikoličiusa završio je na kraju prošle sezone. Njih su zamijenili Ivan Bilić i Nikola Kalinić, a unatoč temeljima koje su Jakobušić i Nikoličius ostavili iza sebe, pred ovim dvojcem zahtjevan je posao pripreme kluba za nadolazeću sezonu. Prvi, a istovremeno i ključni korak jest odabir novog trenera, a tu su odluku donijeli. Bilić i Kalinić odlučili su se za Ivana Jurića, bivšeg igrača Hajduka i cijenjenog trenera, čije se bogate nogometne karijere, u iščekivanju konačne odluke Nadzornog odbora, vrijedi prisjetiti. 

Jurić je Hajdukovo dijete, a njegov put do prve momčadi splitskog kluba nije bio lagan. Prošao je sve mlađe kategorije, a njegov talent je s godinama sve više dolazio do izražaja. S nepunih 19 godina, u sezoni 94/95, došao je nadomak prve momčadi, ali s obzirom da je Hajduk na njegovoj poziciji tada imao igrače poput Nenada Pralije, Aljoše Asanovića i Stjepana Andrijaševića, poslan je na posudbu u tadašnjeg prvoligaša Primorca iz Stobreča. Jurića to nije obeshrabrilo, već je u Primorcu zablistao, a 'bijeli' su ga već na polusezoni vratili u svoje redove. U drugom dijelu sezone Hajduk je igrao četvrtfinale Lige prvaka protiv Ajaxa, osvojio je dvostruku krunu, a mladi uporni Jurić na mala je vrata ušao u momčad. U sljedeće dvije godine bio je važna karika u igri splitskog kluba, što je privuklo interes Seville.

Klub s juga Španjolske tada je prolazio kroz turbulentno razdoblje, a Jurić im je 1999. godine pomogao da se vrate u elitni rang tamošnjeg nogometa. U svojoj posljednjoj sezoni u Andaluziji, poslan je na posudbu u Albacete, a po njenom završetku vratio se u Hrvatsku. Naime, Jurić je tada postao igrač Šibenika, ali u ovom dalmatinskom prvoligašu zadržao se manje od mjesec dana. Crotone je bio silno zainteresiran za njegovim angažmanom, u konačnici su ga u svoje redove uspjeli dovesti. Tamo je Jurić proveo pet godina, pomogao im da ponovno postanu član Serije B te ono najvažnije, upoznao je Gian Piera Gasperinija, talijanskog stratega koji je u nadolazećem razdoblju imao presudni utjecaj na njegovo shvaćanje nogometa. 2006. godine Gasperini je napustio klupu Crotonea i postao trener Genoe, a tamo je sa sobom odmah poveo i Jurića. U njihovoj prvoj sezoni na sjeveru Italije, zajedničkim su snagama probudili uspavanog talijanskog diva i vratili ga u Seriju A poslije 12 godina. Genoa je pod Gasperinijevim vodstvom postala stabilan prvoligaš i jedne sezone izborila Europsku ligu, a Jurić je igrao nogomet života. Nakon sezone 09/10  odlučio je objesiti kopačke o klin, a simbolično je to što je baš tada klupu 'rossoblua' napustio Gasperini. Tako je Jurić s 34 godine otišao u igračku mirovinu, ali odmah se bacio na izučavanje trenerskog zanata. 

Svoju trenersku karijeru Jurić je započeo u Genoi, gdje je trenirao njihovu mladu momčad. Nakon samo jedne godine, dobio je poziv svog bivšeg šefa Gasperinija te odlučio postati njegov pomoćnik. Kroz suradnju s Gasperinijem prihvatio je njegovu nogometnu viziju, koju i dan danas implementira. Formacija s tri stopera, aktivni i defanzivno disciplinirani veznjaci, prodorni bekovi, agresivan stil igre te žustar pritisak na igrača samo su neki od elemenata nogometne igre koje Jurić preuzeo od svog mentora. To iskustvo omogućilo mu je da se kao trener osamostali i napravi iskorak. Prvi angažman u ulozi glavnog trenera bio mu je u trećeligašu Mantovi, ali nije trebalo dugo da na njegovu adresu pristigne poziv iz druge lige, točnije Crotonea. Jurić je taj poziv prihvatio te postao prvi strani trener u njihovoj 70-godišnjoj povijesti.

Odmah u prvoj sezoni, Crotone je pod Jurićem ostvario nezamisliv uspjeh. Završili su na drugom mjestu u Seriji B te se po prvi put u povijesti plasirali u najviši razred talijanskog nogometa. Sljedeće godine ih je uspješno zadržao u Seriji A, a po završetku sezone odlučio se vratiti u  Genou, na čijoj je klupi naslijedio upravo svog učitelja Gasperinija. S tim angažmanom započelo je najturbulentnije razdoblje u njegovoj trenerskoj karijeri. Naime, Genoa ga je u tri godine tri puta angažirala i tri puta smijenila. Ta sekvenca teško je objašnjiva, ali iz nje je Jurić mogao izaći mirne duše jer ih je spasio od ispadanja. Poslije ove ludnice okrenuo je novu stranicu u svojoj trenerskoj karijeri i kao svoju novu destinaciju odabrao novopečenog prvoligaša Hellas Veronu.

Tamo je Juriću kao glavni cilj predstavljeno preživljavanje u Seriji A, ali s obzirom da su imali jedan od najmanjih budžeta u ligi, to nije bio nimalo lak zadatak. U Veroni je surađivao s Kalinićem, koji je bio jedan od najkorištenijih igrača, a skupa su ostvarili veliki uspjeh. Naime, ne samo da je Verona ostala u ligi, oni su u njegove dvije godine završili na devetom i  desetom mjestu, što je u toliko kvalitetnom natjecanju s obzirom na njihove okolnosti impresivno. Rušili su u tom razdoblju Juventus, Lazio, Napoli i Atalantu, a Jurić je zadobio veliko poštovanje diljem Italije. U ljeto 2021. zasjeo je na klupu Torina, kluba koji se u prethodnoj sezoni jedva spasio od ispadanja. Jurić je ponovno pokazao kakav je znalac jer je, unatoč tome što nije dobio kvalitetnu podršku uprave, digao klub na novu razinu. U njegove tri godine u Pijemontu dvaput je završio na desetom mjestu, a u prošloj sezoni bio je deveti. Sportski direktor Davide Vagnati iz sezone u sezonu nije dovodio igrače koje je Jurić silno želio, a rezultati su svejedno bili iznad objektivnih mogućnosti njegovih igrača. Nakon tri godine njihova suradnja je završila, a Jurić je prihvatio poziv svog bivšeg igrača Kalinića te bi se mogao vratiti kući, u svoj voljeni klub. 

Ako se to zaista dogodi, a izgledno je, pred Jurićem je ogroman izazov. Dočekuje ga kvalitetna momčad, ali koja je od prošle sezone psihički i fizički destabilizirana te koju treba hitno posložiti. Jurić bi mogao biti pravi trener za to jer je kroz svoju karijeru pokazao da je karakteran, strastven i principijelan te da ga igrači silno poštuju. Njegove momčadi iznimno su motivirane, disciplinirane i rastrčane, svatko zna koji posao treba raditi, a čvrsti temelji njegove vizije nogometa zasnovani su na igri s trojicom u posljednjoj liniji. Preferira formaciju 3-4-2-1, baš kao i njegov mentor Gasperini.

Veliki dio navijača Hajduka odmah dobije glavobolju kada vidi 'bijele' da igraju s tri nazad, ali ključan faktor u tome hoće li Jurić moći kvalitetno igrati s tim postavkama je igrački kadar s kojim će krenuti u nadolazeću sezonu. Josip Brekalo je dio svoje karijere igrao kao povučeni napadač u toj formaciji, ali pitanje je hoće li on produžiti suradnju s 'bijelima'. Također, ako pretpostavimo da bi Marko Livaja trebao biti jedan od povućenih napadača, prijeko je potreban novi 'killer' u napadu. Nova devetka jednostavno mora biti provjereni igrač od kojeg se može očekivati da će skinuti dio golgeterskog tereta s Livaje.

Možda i najveću snagu tog sustava predstavlja Ivan Perišić, koji je ponajviše u Interu, ali i Tottenhamu, u toj formaciji briljirao i bio jedan od najboljih lijevih krilnih bekova na svijetu. Nakon priprema Perišićeva forma sigurno će narasti, ali na pitanje o njegovom ostanku Kalinić nije dao direktan odgovor. Mnogo je još upitnika u vezi momčadi za nadolazeću sezonu, stoga je teško bilo što prognozirati dok Kalinić ne složi konačan roster. Bilo kako bilo, Jurić ima neupitno znanje, iskustvo i karakter, a Hajduk s njim dobiva cijenjeno i provjereno ime na poziciji glavnog trenera. Na upravi, ali i na navijačima je da mu daju podršku i osiguraju što optimalnije uvjete za rad, koje bi Jurić zasigurno iskoristio.