Hrvatski časnički zbor grada Splita izrazio je potporu povjesničaru dr. sc. Mariju Jarebu i novinaru Mislavu Togonalu te uputio zahtjev za preispitivanjem obilježavanja 27. srpnja.
Srpsko narodno vijeće (SNV) uputilo je prethodno otvoreno pismo vodstvu HRT-a u kojem izražava zabrinutost zbog gostovanja povjesničara Jareba u programu Hrvatskog radija. SNV smatra da je urednik Togonol omogućio Jarebu da u eteru javnog servisa iznosi, kako su naveli njegovi predstavnici, lažnu revizionističku verziju ustanka u Srbu.
Evo što o tome misli Hrvatski časnički zbor grada Splita...
'Hrvatski časnički zbor Grada Splita daje punu potporu povjesničaru dr. sc. Mariju Jarebu i novinaru Mislavu Togonalu, koji su u javnom prostoru otvorili legitimnu i potrebnu raspravu o stvarnom karakteru događaja od 27. srpnja 1941.
Smatramo nedopustivim da se znanstvenike i novinare izlaže političkim pritiscima i pokušajima javne diskreditacije zato što iznose istraživački utemeljena stajališta i propituju povijesne narative oblikovane u komunističkom razdoblju. Povijesna znanost i slobodno novinarstvo ne smiju biti podvrgnuti ideološkoj cenzuri.
Posebno zabrinjava što se 27. srpnja i danas obilježava u okviru jednostranog prikaza 'Dana ustanka naroda Hrvatske', bez cjelovitog sagledavanja događaja koji su toga dana i u tjednima nakon njega uslijedili. Ne osporavamo da su nad srpskim civilima počinjeni zločini koje treba jasno istražiti i osuditi. Postojale su i lokalne skupine samozvanih, takozvanih 'divljih ustaša', koje su počinjavale nasilje, pljačke i ubojstva. Međutim prethodni zločini ne mogu biti opravdanje za kolektivnu odmazdu i masovne pokolje hrvatskoga i muslimanskog stanovništva.
Već od 27. srpnja 1941. započela su ubojstva civila na području Like i zapadne Bosne. Ubijeni su hodočasnici iz Drvara koji su se vraćali sa svetkovine svete Ane, zajedno s drvarskim župnikom vlč. Waldemarom Maksimilijanom Nestorom. U Bosanskom Grahovu na osobito svirep način mučen je i ubijen don Juraj Gospodnetić. Uslijedili su zločini i progoni u Brotnji, Boričevcu, Suvaji i drugim hrvatskim naseljima, a nekoliko tjedana poslije i masovno stradanje muslimanskog stanovništva Kulen-Vakufa i okolnih sela. Te su žrtve desetljećima bile potisnute na rub službenog sjećanja jer se njihovo stradanje nije uklapalo u nametnuti komunistički mit.
Posebnu važnost ima istraživanje povjesničara Maxa Bergholza, autora nagrađene knjige 'Nasilje kao generativna sila'. Bergholz ne štedi nijednu stranu: opisuje zločine počinjene nad Srbima, ali jednako tako dokumentira masovne zločine četničkih skupina, tzv. srpskih ustanika nad hrvatskim i muslimanskim civilima. Njegovo istraživanje potvrđuje koliko su jednostrani i selektivni nametnuti jugoslavenski povijesni narativi opasni i neprihvatljivi.
Zato smatramo da je krajnje vrijeme da Republika Hrvatska preispita način obilježavanja 27. srpnja i prekine s praksom koja proizlazi iz komunističke interpretacije povijesti, a zanemaruje patnju hrvatskih i muslimanskih žrtava. Pozivamo Hrvatski institut za povijest, Hrvatsku akademiju znanosti i umjetnosti, sveučilišta, arhive i druge relevantne ustanove da pokrenu sustavno i interdisciplinarno istraživanje događaja od srpnja do rujna 1941., utvrde potpunu kronologiju zbivanja te izrade cjelovit poimenični popis svih civilnih žrtava, bez obzira na njihovu nacionalnost i vjeru.Također pozivamo na javnu i stručnu raspravu o tome može li se datum koji je za tisuće hrvatskih i muslimanskih obitelji označio početak progona, pokolja i trajnog egzodusa i dalje obilježavati kao dan političkog slavlja.
Republika Hrvatska počiva na slobodi znanstvenog istraživanja, slobodi novinarstva, dostojanstvu svake nevine žrtve i pravu na povijesnu istinu.
Hrvatski časnički zbor grada Splita stoga će -s hrvatskim braniteljskim, žrtvoslovnim, znanstvenim i drugim udrugam - poduprijeti sve zakonite inicijative kojima je cilj cjelovito rasvjetljavanje događaja i prestanak njihova jednostranog prikazivanja.
Puna potpora dr. sc. Mariju Jarebu i Mislavu Togonalu! Istina ne može biti selektivna, niti žrtve mogu biti podijeljene na one kojih se smijemo i one kojih se ne smijemo sjećati. Samo cjelovita povijesna istina može biti temelj pijeteta, pomirenja i odgovornosti prema svim nevinim žrtvama', poručili su predstavnici.
