18/11/26 · 12:07

Već gotovo 20 godina časti sudionike Kolone sjećanja: 'Zbog njih sam došao iz Njemačke. Dok mogu stajati, neću prestati'

Poseban dan za Antuna Badera

Već gotovo 20 godina časti sudionike Kolone sjećanja: 'Zbog njih sam došao iz Njemačke. Dok mogu stajati, neću prestati'

Antun Bader svake godine u Vukovaru priprema piće i okrjepu za ljude koji dolaze odati počast žrtvama. Njegova obitelj prošla je ratna stradanja, a dvojica rođaka ubijena su na Ovčari.

On ne dolazi samo odati počast žrtvama, nego već gotovo dva desetljeća na svoj način dočekuje one koji su zbog Vukovara prevalili stotine kilometara. Za njih priprema kavu, čaj, kuhano vino, rakiju, sokove i vodu, a sve ih nudi besplatno. Tu ima kolača, ručno rađenih suvenira i voća. Sve je besplatno.

Na njegovu se stolu mogu pronaći i medenjaci, a svakome tko zastane rado će ponuditi nešto za popiti. Kaže nam da to radi već petnaestak, možda i dvadeset godina.

'Volim počastiti ljude i drago mi je vidjeti ih u tolikom broju', govori nam Bader, koji je zbog današnjeg obilježavanja stigao čak iz Njemačke, gdje živi.

Iako je u mirovini, kaže da mu nije teško svake godine ponovno organizirati doček.

Kada smo ga upitali koliko mu znači dolazak tolikog broja ljudi u Vukovar, nije dvojio.

'Jako puno. Meni je to jako drago i neću prestati. Radit ću dok god mogu stajati', poručuje.

No iza njegove želje da svake godine dočeka i počasti ljude krije se i teška obiteljska priča.

Na pitanje kako je njegova obitelj preživjela Domovinski rat, Bader nam je ispričao da su mu dvojica braće i otac završili u logoru. Mjesecima nije znao što se s njima dogodilo.

'Pola godine nismo znali za njih. Nismo znali ni gdje su', prisjeća se.

Srećom, sva trojica preživjela su zatočeništvo i vratila se svojim obiteljima. No nisu svi njegovi bližnji imali takvu sudbinu.

'Odavde je bratić ubijen na Ovčari. I od mog šogora brat isto je na Ovčari ubijen', govori nam Bader.

Prisjetio se i neizvjesnosti oko sudbine zatočenih članova obitelji, koji su nakon određenog vremena ipak uspjeli izaći iz logora i vratiti se.

'Svi su došli zdravi i čitavi, hvala Bogu', kaže.

Upravo zbog svega što je njegova obitelj proživjela, današnji dan za njega ima posebno značenje. Dolazak ljudi iz svih krajeva Hrvatske, njihova spremnost da odaju počast poginulima i nestalima, ali i činjenica da se Vukovar ne zaboravlja, razlog su zbog kojeg se iz godine u godinu vraća.

'Zato ja ovo radim. Za njih i za sve ljude. Meni je to jako drago', govori nam.

Na kraju razgovora pokazao nam je i svoju braću, koja su danas bila ondje s njim. Nakon svih ratnih stradanja ponovno su zajedno, a Antun je i ove godine ostao vjeran svojoj tradiciji.

Dok smo se pozdravljali, ponudio nas je kuhanim vinom. Baš kao i sve druge koji su danas zastali pokraj njega.


PODIJELI Facebook X (Twitter) WhatsApp

Dodaj kao preferirani izvor na Googleu