GODIŠNJICA SMRTI SVETOG JERONIMA Gdje se nalazi njegovo misteriozno rodno mjesto i zašto ga svi svojataju?

Već je tri godine prošlo od 1600. godišnjice smrti sv. Jeronima. U međuvremenu, iako je bilo najavljeno, zračna luka Split u Kaštelima još nije ponijela svečevo ime, ali je zato njime nazvan novonabavljeni brod Javne ustanove 'More i krš', sa zadaćom nadzora zaštićenih obalnih područja, uključujuči i maritimni dio Splitsko-dalmatinske županije. Također, najavljivano je kako bi sveti Jere - zaštitnik ne samo Dalmacije, nego i cjelokupne studentske populacije - trebao dobiti svoj kip ispred splitske Sveučilišne knjižnice, što još nije ostvareno.

No, svečev kip je bio svečano otkriven u svibnju prošle godine i to na jeruzalemskom brdu Sion, kao 'dar puka Splitsko-dalmatinske županije'. Osim toga, u čast istoga sveca Hrvatska pošta je još 2020. godine izdala prigodnu marku, a u kapelici sv. Jeronima na lokalitetu Rajkovača u Šuici dubrovačka umjetnica Ivana Jovanović Trostmann je ovoga ljeta izradila i postavila fresku-mozaik posvećenu Jeronimu. 

(Ilustracije preuzete iz: 'Sveti Jeronim u heraldičkoj simbolici' - M. Božić i S. Ćosić, Kroatologija, 2022.) 

Naime, misteriozno rodno mjesto ovog glasovitog sveca - Stridon, neki su autori smještali i na područja današnje Bosne i Hercegovine, ali i u udaljene krajeve kontinentalnog dijela Hrvatske, točnije u Međimurje. Tako su se krajem rujna/početkom listopada 2022. u međimurskom mjestu Štrigovi (naziva koji asocira na antički Stridon) održali čak četvrti Dani svetog Jeronima, a uskoro se ista manifestacija sprema održati i po peti put. Prema tome, budući da se sv. Jeronim na tlu Međimurja štuje već više od pet i pol stoljeća, može se zaključiti kako tradicionalna pobožnost svetom Jeri u hrvatskim okvirima nije osobitost samo šireg područja Dalmacije. Nadalje, u susjednoj Sloveniji sv. Jeronim je 2020. godine proglašen zaštitnikom Koparske biskupije, dok je u Italiji (u kojoj je Flavije Biondo još u drugoj polovici XV. st. tog kasnoantičkog sveca 'proglasio' Italcem (tj. Talijanom), tvrdeći da nikako ne može biti Dalmatinac) obilježavanje ove godišnjice ostalo opet samo na hrvatskom Papinskom zavodu sv. Jeronima u Rimu.

Nakon ovog sažetog pregleda obljetničkih manifestacija povodom 1600 godina od svečeve smrti (uz niz održanih simpozija, objavljenih monografija, zbornika i članaka...) današnji datum, odnosno spomendan sv. Jeronima kao zaštitnika Dalmacije, zanimljivo je iskoristiti i kao priliku za nadopunu već izloženih spoznaja o heraldičkim simbolima koji se vežu uz njegov lik. 

(Ilustracije preuzete iz: 'Sveti Jeronim u heraldičkoj simbolici', 2022.) 

Tako su čitatelji ovog niza već imali prilike saznati nešto više o prikazima lava, odnosno polumjeseca i zvijezde koje često nalazimo kao Jeronimove grbovne elemente. Međutim, uz lunarno-stelarni par u svojstvu pratitelja svetog 'Dalmatinca' u cijelom nizu domaćih grbovnika, odnosno prikaze lava u umjetničkim djelima i na grbovima izvorno španjolskog reda jeronimovaca (jeronimita), svetog Jeru se redovito ikonografski prikazuje s neizostavnim kardinalskim šeširom, čime se prije svega naglašava njegova uloga crkvenog naučitelja. 

(Ilustracije preuzete iz: 'Sveti Jeronim u heraldičkoj simbolici', 2022.)

Ali, osim u umjetnosti kardinalski šešir u jednom povijesnom razdoblju njenog razvoja nalazimo primijenjen i u zemaljskoj heraldici. Pritom je riječ o varijanti znamena stare Slovinske marke (Windische Mark) koja obuhvaća Žumberak u Hrvatskoj, zatim krajeve oko današnje hrvatsko-slovenske granice između Krškog i Broda na Kupi (uključujući Novo Mesto, Metliku i Črnomelj), a koji se potom pružaju u smjeru sjeverozapada do Laškog i izvora rijeke Krke (Trebnja Gorica). Jugoistočni dio te povijesne pokrajine i danas se naziva 'Bela krajina'. 

Područje Slovinske marke ('Windisck Marck') na karti Giacoma Cantellija (1643.-1695.)

Sve do XII. st. taj dio Slovinske marke pripadao je hrvatskoj državi, odnosno potpadao je pod crkvenu vlast Zagrebačke biskupije. Međutim, od druge polovice XII. stoljeća Bela krajina bila je priključena Kranjskoj i Akvilejskomu patrijarhatu, a u XIV. st. ušla je u sastav habsburških nasljednih zemalja. Bela krajina je potom stradala u čestim provalama Osmanlija, tijekom kojih je i sastav stanovništva bio značajno izmijenjen, budući da su je naseljavali i mnogi bjegunci iz jugoistočnih krajeva, osobito uskoci. Jedan manji dio nekadašnje Slovinske marke – Žumberak – je 1881. godine priključen Hrvatskoj u sastavu koje je ostao do danas.

Kostel i Bela Krajina u današnjoj Sloveniji; Povijesno-geografski prikaz izmjena hrvatskih granica na tlu nekadašnje Slovinske marke uključujući i područje Žumberka

Tako je znamen Slovinske marke u njegovom izvornom obliku (s crnim turnirskim šeširom na zlatnom ili srebrnom polju) ostao zabilježen u cijelom nizu armorijala nastalih tijekom XV. i XVI. stoljeća (poput: Bergshammar, Equestre de la Toison d’Or, Lyncenich, Grbovnik Hansa Ingerama, Donaueschinger, Miltenberger, Stuttgarter, Grbovnik Jörga Rugena, grbovnik Virgila Solisa itd.), međutim u Sutješkom rodoslovlju (domaćem heraldičkom izvoru nastalom oko 1585. godine) u tom je grbu, koje je pritom atribuirano 'kraljevini Slovinskoj', šešir iz forme crnog Eisenhuta preoblikovan u crveni 'kardinalski' šešir, možda upravo kao obilježje sv. Jeronima - koji je 'Otac, Zarcalo i Svitlost svih ilirskijeh zemalja' (kako se taj popularni svetac opisuje u Grbovniku Korjenić-Neorića)!? 

(Ilustracije preuzete iz: 'Sveti Jeronim u heraldičkoj simbolici', 2022.)

Gotovo istovjetna inačica izvornog grba Slovinske marke (sa zlatnim umjesto srebrnog polja) zabilježena je i nešto ranije u grbovniku Universeel wapenboek koji je nastao 1558. godine, također sa 'slavonskom' atribucijom. 

S druge strane, u istom grbovniku nalazi se i izvorni grb 'Windische Mark' (jugoistočnog dijela Kranjske) u uvriježenoj formi, kao i u modificiranoj verziji s 'kardinalskim' oblikom turnirskog šešira. 

Varijante grba 'Slavonije' odnosno 'Windische Mark' u grbovniku Universeel wapenboek iz 1558. 

Raniju, prijelaznu formu između tzv. Eisenhuta i 'kardinalskog' oblika nalazimo u Cosmographiji Sebastiana Münstera iz 1544. godine, gdje je taj znamen također pripisan 'Slavoniji'. Također, na nekoliko slučajeva pripisivanja toga grba Slavoniji ('Sclavuonie') nailazimo i u prerisu francuskog grbovnika Armorial dit du héraut Charolais iz 1658., koji prema nekim primjerima izražava odraz značajki ilirske heraldike. 

Grb sa šeširom pripisan Slavoniji u Cosmographiji Sebastiana Münstera iz 1544. godine i slični 'slavonski' grbovi u prerisu francuskog grbovnika Armorial dit du héraut Charolais iz 1658.; Jeronima se ikonografski često prikazuje s kardinalskim šeširom, čime se simbolički naglašava njegova uloga crkvenog naučitelja (naziv 'kardinal' pojavljuje se u crkvenoj hijerarhiji tek u VIII. st, tj. nekoliko stoljeća nakon svečeve smrti)

Tako je, među ostalim, osobito zanimljiv nekolorirani grb s raskoljenim štitom na kojem su, na heraldički lijevoj strani tri okrunjene leopardove glave razjapljenih čeljusti, a na desnoj znamen sa (okrunjenim) šeširom. Grb je pritom točnije pripisan Stjepanu, sinu kralja Karla Anžuvinskog i 'vojvodi Slavonije i Dalmacije'. Međutim, taj simbol kao znamen Slavonije ipak ne nalazimo u prvom hrvatskom grbovniku Korjenić-Neorića iz 1595. godine – tu su mjesto Jeronimovog (?) 'kardinalskog šešira' zauzela tri lovačka psa u trku, tj. tradicionalni znamen Slovinja u europskim grbovnicima još od početka XV. stoljeća! 

Ilustracija preuzeta iz: 'HRVATSKI GRBOVI geneza – smbolika - povijest' - M. Božić i S. Ćosić, 2021.; Suvremena rekonstrukcija grba Slavonije u Grbovniku Korjenić-Neorića iz 1595. godine (desno)

Tako se krajem XVI. stoljeća uočava nagli nestanak toga specifičnog grba iz domaćeg korpusa ilirskog znamenja, što je možda bilo vezano uz sukob u rimskoj bratovštini sv. Jeronima i tamošnjem kaptolu oko definiranja granica Ilirika tijekom XVII. stoljeća, odnosno isključivanja prava Kranjaca na svetojeronimske ustanove. Naime, upravo su slovenski Kranjci, koji se također spominju među osnivačima Svetojeronimske bratovštine, u najvećem broju naseljavali nekadašnje područje Slovinske marke (tj. jugoistočne Kranjske),  pa je i to moglo utjecati da u 'slovinskom' grbu slavonske atribucije sa šeširom kardinalskog oblika tijekom XVI. stoljeća bude prepoznata simbolika sv. Jeronima, ali i da taj znamen – slijedom eliminacije kranjskog utjecaja u svetojeronimskim institucijama – bude naposljetku uklonjen iz kolekcije grbova 'ilirskih zemalja'!

Grbovi Slovinske marke na pečatima Rudolfa IV. Habsburškog iz 1339. i oko 1363.: Rudolf IV. je 1363./1364. s Albertom Goričkim (iz goričke loze Meinhardovaca) sklopio ugovor o nasljeđivanju prema kojem su područja Slovinske marke i Istre tek 1374. godine definitivno pripala Habsburgovcima

No, koje je pravo porijeklo toga heraldičkog lika u zemaljskom grbu Slovinske marke? Treba znati kako je grb Slovinske marke na kojem se ističe šešir u različitim oblicima u svojstvu zemaljskoga grba po prvi put zabilježen na pečatima Rudolfa IV. Habsburškog (nastalim 1339. i oko 1363. godine). Međutim, turnirski šešir iznad kacige u nakitu grba uočava se već na pečatu Rudolfovog prethodnika (u svojstvu vojvode Koruške) Henrika VI. iz koruške loze roda Meinhardovaca, koji datira iz 1303. godine. 

Turnirski šešir iznad kacige na grbu Henrika VI. Koruškog (pečat nastao 1303.); Suvremena rekonstrukcija istog znamena koruške loze Meinhardovaca kojoj je Henrik pripadao (štit i danas predstavlja grb Koruške)

Moguće je kako je zemaljski grb (s izvorno turnirskim šeširom) osmišljen i korišten u heraldici Habsburgovaca tijekom prve polovice i sredine XIV. st. upravo kako bi se pretenzijski istaknulo pravo na teritorije (među ostalim i Slovinske marke) koji tada faktički još nisu bili pod njihovom vlašću. Zanimljivo je kako na slični heraldički znamen (s crvenim šeširom na srebrnom štitu) nailazimo već u slučaju jednog neidentificiranog grba iz Ciriškog grbovnika (nastalog oko 1340.), dok istovjetni opisni grb Konrad von Mure u svom opisnom grbovniku Clipearius Teutonicorum iz 1264. pripisuje 'kralju Rutena', odnosno narodu koji obitava 'daleko od obala Rajne': 

'Pileus in niveo clipeo rubet estque Rutheni Regis, gens cuius procul est a littore Reni'

Dio Ciriškog grbovnika (nastao oko 1340. godine) i suvremena rekonstrukcija jednog neidentificiranog znamena iz tog heraldičkog izvora (na primjeru iz grbovnika u donjem desnom kutu prikazanog dijela)

Naposljetku, koje su poveznice između nekadašnje Slovinske marke odnosno njenog povijesnog znamena s (između ostalog i 'kardinalskim') šeširom i hrvatskog naroda, koji – kako smo vidjeli iz uvodnog dijela ovog članka – u suvremeno doba (na objema obalama Jadranskog mora) ipak najviše štuje uspomenu na sv. Jeronima? 

(Ilustracija preuzeta iz: Hrvatska enciklopedija, 1941.-1945.)

Već je navedeno kako se područje Žumberka i danas nalazi u okviru hrvatskih granica, dok je i jugoistočni dio Slovinske marke, tj. današnja Bela krajina, sve do XII. st. pripadao hrvatskoj državi, odnosno potpadao pod crkvenu vlast Zagrebačke biskupije. No, hrvatski spomen na tom području nalazimo i u kasnijim stoljećima. Tako primjerice čuveni kranjski pisac Janez Vajkard Valvasor u svom djelu Slava Vojvodine Kranjske ('Die Ehre des Herzogthums Crain'), objavljenom 1689. godine, navodi kako stanovnici Bele krajine oko Krupe i Vinice govore 'hrvatski' (Croatisch) i oblače se na hrvatski način, dok su oko Črnomelja nošnja i jezik 'pohrvaćeni' (Der Einwohner Tracht und Zunge krabatisiert). 

Nadalje, isti autor za stanovništo Metlike navodi: 'obučeni su na hrvatski način i svoj govor ovijaju hrvatskim riječima, jer njihov je jezik hrvatski'. Također, prema Valvasoru stanovništvo Žumberka govori hrvatskom jeziku prilično srodan jezik, a njihova je nošnja gotova jednaka hrvatskoj, dok je vjera različita.

Jeronimov rodni kraj (Stridon) u granicama antičke Dalmacije (prema M. Suiću) s označenim četverokutom današnjih naselja: Starod - Šapjane - Mune - Žejane; Položaj Jeronimovog zavičaja zapadno od Slovinske marke i sjeverozapadno od Dalmacije (kvarnerski otoci su Dalmaciji administrativno pripadali sve do početka 19. st.)

Tekst se temelji na odlomcima iz znanstvenog članka 'Sveti Jeronim u heraldičkoj simbolici' (koautori: Mate Božić i Stjepan Ćosić) u kojem se analizira podrijetlo i upotreba simbola sv. Jeronima u heraldici, a koji je objavljen 2022. godine u časopisu Fakulteta hrvatskih studija 'Kroatologija' (Vol. 13 No. 3, 2022.) te ga je moguće u cjelini preuzeti na Portalu hrvatskih znanstvenih i stručnih časopisa - Hrčak.