MATE BOŽIĆ: Zašto knez Trpimir nema odgovarajući spomen?

Tijekom prve polovice IX. stoljeća u blizini kliške tvrđave, gdje je knez Trpimir imao svoj vladarski dvorac, nastaju najstarije pouzdano datirane crkve starohrvatskog doba. Riječ je o crkvama sv. Jurja na Putalju i sv. Marte u Bijaćima. Zanimljiva je njihova međusobna povijesno-pravna poveznica, budući da je prvi sačuvani spomen crkve sv. Jurja zabilježen u ispravi izdanoj upravo kraj crkve sv. Marte - 4. ožujka 852., tj. na datum kada Kaštela već tradicionalno obilježavaju svoj Dan grada.

Glavna središta ranosrednjovjekovne hrvatske kneževine i položaji crkava s karolinškim obilježjima iz prve polovice i sredine IX. stojeća, uključujući i starohrvatske crkve na kaštelanskom Putalju i u trogirskim Bijaćima

Tako će se Kaštelani i ove godine nizom različitih manifestacija (koje se održavaju između 25. veljače i 5. ožujka) 'podsjetiti' na događaje iz sredine IX. stoljeća, kada je knez Trpimir kraj crkve sv. Marte u Bijaćima izdao povelju u kojoj se po prvi put spominje hrvatsko ime. Tom je ispravom vladar (zauzvrat za zajam) splitskom biskupu Petru potvrdio posjede te darovao kaštelansku crkvu sv. Jurja na Putalju, uključujući i pravo ubiranja desetine na kliškom posjedu – gdje je također bio vladarski dvorac Trpimirovića.

Prvi spomeni hrvatskog imena u cijeloj Europi nastali su u Kaštelanskom polju: na dvoru Trpimirovića u Bijaćima 4. ožujka 852. izdana je povelja kneza Trpimira u kojoj se spominje 'REGNUM CROATORUM', dok je na arhitravu oltarne pregrade bijaćke crkve Sv. Marije početkom IX. st. uklesano: '…atorum et iup…' što se tumači kao: '(Croat)orum et iup(anus)'; Crkva sv. Jurja na Putalju i arheološko nalazište

Krajem 2021./početkom 2022. godine u javnosti se povela rasprava treba li na kliškoj tvrđavi postaviti spomenik sv. Margareti Ugarskoj iz roda ugarsko-hrvatskih vladara Arpadovića, budući da je prema nekim tumačenjima upravo Klis bio mjesto rođenja osme kćeri kralja Bele IV. No, s obzirom na to pitanje treba istaknuti da su, kako Bijaći tako i Klis, bila prvenstveno sijela hrvatsko-dalmatinske dinastije koju je, kako se smatra, utemeljio upravo knez Trpimir, a njemu odgovarajući spomen nemaju ni Klis, niti Kaštela, kao i cijela Hrvatska, pa čak ni u obliku poštanske marke!

Na ilustraciji kneza Trpimira ('Tirpimiro') iz posljednje četvrtine XVIII. st. (Muzej grada Varaždina) vladar je prikazan sa žezlom i okrunjen krunom kneževskog ranga, vrlo slično prikazu Trpimira iz prve polovice XX. st.; U dokumentarno-igranom serijalu 'Hrvatski kraljevi' (prikazanom 2011.) lik kneza Trpimira utjelovio je Boško Vladović (dolje desno)

Ipak, neki podatci upućuju kako je (tisuću godina prije nego li je u mađarskoj Budimpešti podignut Trg heroja s kipovima ranosrednjovjekovnih mađarskih vođa Arpada, Stjepana, Ladislava…) u Kaštelima postojao prikaz kneza Trpimira. Naime, F. C. Arens 1940. piše kako su u jednom kodeksu koji navodno potječe iz Italije (a sredinom prošloga stoljeća nalazio se u Londonu), sačuvani zapisi prokuratora splitske nadbiskupije s početka X. stoljeća o troškovima za neke 'slikarske' radove u crkvi sv. Jurja na Putalju koji uključuju i 'obnovu slike kralja Trpimira (Trepimero) na stari ravenski način'.

Ranosrednjovjekovni prikazi vladara na tlu Hrvatske: reljef iz splitske krstionice sv. Ivana i freska iz crkve sv. Mihajla kod Stona – oba vladarska lika nose karakterističnu krunu koja po svom obliku pripada franačkom tipu krune

Zanimljivo je kako su, prema tom izvoru, u istoj crkvi bili i prikazi drugih vladara (pretpostavlja se Mislava i Muncimira te budućeg kralja Tomislava), što bi značilo kako su najstariji vladarski likovi u cijelom 'slavenskom svijetu' zabilježeni upravo kod Hrvata!

Mogući ostatci najstarijih prikaza hrvatskih vladara? – ulomci fresaka s točkicama (biserjem) i ukrasima na odjeći, tj. draperiji, pronađeni prilikom arheoloških istraživanja lokaliteta crkve sv. Jurja na Putalju u Kaštelima 

Tako je danas najpoznatiju kaštelansku crkvu - sv. Jurja na Putalju, u prvoj polovici IX. st. dao izgraditi knez Mislav, a njegov nasljednik Trpimir ju je poklonio, zajedno sa zemljišnim posjedima i pripadajućim kmetovima, splitskom nadbiskupu Petru. Kult sv. Jurja se među starim Hrvatima najvjerojatnije proširio zahvaljujući benediktincima, kojima je pripadao i samostan u solinskim Rižinicima, također iz Trpimirova vremena. Naime, taj legendarni svetac koji ubija zmaja, jedan je od najpoznatijih zaštitnika benediktinskog reda.

Prikaz sv. Jurja koji ubija zmaja čest je u umjetnosti kao i u municipalnoj heraldici, osobito na grbovima onih gradova i mjesta koji su osobito povezani s ovim svecem. Motiv sv. Jurja i zmaja iznad kula povezanih bedemima od druge polovice XIX. st. do kraja II. svjetskog rata bio je korišten i na grbu Sućurca: mjesta koje se razvilo iz naselja oko crkve sv. Jurja (naziv Sućurac je složenica latinske sintagme 'sanctus' tj. 'sut' i svečeva imena)

Brojne crkve posvećene sv. Jurju i izgrađene tijekom ranog Srednjeg vijeka smještene su upravo na širem splitskom području: na rtu Marjana (na mjestu nekadašnjeg antičkog hrama posvećenog božici Dijani); na Mejama u predjelu Zvončac; u Solinu na vrhu Kozjaka; nad izvorom rijeke Jadro; u Žrnovnici na brdu Veliki Perun (na mjestu nekadašnjeg slavenskog poganskog svetišta). Na području Kaštela osim na Putalju i u nekadašnjem selu Miran - Žestinj (Kaštel Novi) te Radunu (Kaštel Stari).

Mramorni polukružni luk crkvene pregrade s natpisom pronađen u Kaštel Sućurcu, koji potječe iz VII./VIII. st.; arheološki lokalitet uz sadašnju crkvu sv. Jurja na Putalju

Crkve posvećene tom svecu često su bile građene na mjestima poganskih kultova s ciljem konačnog uklanjanja poganstva. Tako se crkva na Putalju nalazi nedaleko brda naziva – Borun ili 'monte Borun' (tj. Perunovo brdo). Prema tome, štovanje sv. Jurja u Kaštel Sućurcu treba povezati i s nastojanjem kršćanskih vjerovjesnika da nekadašnji pogani u kršćanskim svecima, kao što je sv. Juraj (ili legendarni 'sveti Juraj Solinski') vide osobine božanstva kojeg su do tada štovali i lakše prihvate novu religiju – kršćanstvo.

Lokalitet 'monte Borun' - tj. Perunovo brdo nedaleko ostataka starohrvatske crkve sv. Jurja na Putalju iznad Kaštel Sućurca zabilježen na karti A. Barbierija iz 1745. godine

Treba istaknuti kako je slavensko božanstvo koje se krije pod imenom sv. Jurja zapravo Perunov sin - Jarilo, koji se rodio na gori u domu očevu (tj. Perunovu), što objašnjava i smještaj njegovih svetišta (kasnijih crkava posvećenih sv. Jurju); primjerice uz brdo Borun (tj. Perunovo brdo) - iznad Kaštela, odnosno Veliki Perun - iznad Žrnovnice. Osim toga, prema slavenskoj poganskoj mitologiji Jarilo donosi prirodi plodnost upravo u drugoj polovici travnja, kada je i spomendan sv. Jurja.

Prijepis povelje kneza Muncimira izdane 28. rujna 892. godine 'ispred vrata crkve sv. Marte…', odnosno u sklopu vladarskog dvora u Bijaćima

Nadalje, proučimo li vladarske povelje Trpimirovića, poput isprava izdanih u Bijaćima, moguće je saznati nešto više o strukturi starohrvatskog dvora. Tako se u Muncimirovoj ispravi iz 892. godine, a koja je nastala 'ispred vrata crkve sv. Marte…', kao svjedoci navode neki dvorski dostojanstvenici: dvorski župan, župani mačonoša i štitonoša, župani konjice, komore i podruma, župan komornik, vladaričin župan i mačonoša, rizničar, komornici, predstojnik samostana te župani pojedinih područja (Klisa i Livna).

Crtež nastao prilikom istraživanja crkve sv. Marte u Bijaćima početkom XX. st. s nacrtom vjerojatnih ostataka vladarskog dvora Trpimirovića (desno)

Titule tih dvorjana, s kojima je knez povremeno boravio u svojim rezidencijama (uključujući i Bijaće), upućuju na zaključak kako je dvor hrvatskog vladara bio uređen po uzoru na zapadnoeuropske dvorove karolinškog perioda, kakvi su postojali primjerice u današnjoj Njemačkoj, Francuskoj i Španjolskoj, dok je osobito gusta mreža takvih karolinških vladarskih sjedišta utvrđena u zapadnom dijelu Franačkog Carstva. Naime, na tim dvorovima zabilježene su dvorske službe istovjetne navedenim iz starohrvatskog doba.

Isprava kralja Stjepana II. izdana 8. rujna 1089. u Šibeniku u kojoj se kao svjedok spominje vladarev 'tepčija' Ljubimir; 'Actum est hoc apud castrum Sibinico in die prefate sollempnitatis ante notitiam horum testimoniorum: in primis Laurenti archiepiscopi, Iohannis, Tragurini episcopi, Petri, Spalatini archidiaconi, presbiteri Petri Spalatini, Iacobi Morstici, [Lu]bimiri [t]epci, Stresigna Breberistici…'; 'Smrt Stjepana II. Držislavića' - J. F. Mücke, 1868.

Jedan od starohrvatskih dvorjana - dvorski župan (comes curialis), u nešto kasnijim ispravama (iz druge polovice XI. st.) naziva se i 'tepčijom' ili 'tepčicom' (tepti, tepciza). Prema pravnom piscu i povjesničaru L. Margetiću navedeni izraz potječe od grčke riječi 'τοποτηρτής', koja je u Bizantskom Carstvu označavala titulu visokog vojnog službenika, dok isti naslov nalazimo i na bizantskom području južne Italije potkraj X./tijekom XI. st., ali u obliku 'tepoteriti' i 'tepotati'.

Natpis 'tepčije' Ljubimira: 'Ovo je dvor, ovo su vrata nebeska. Ovdje je počinak umornim, zdravlje bolesnim. Ovdje se čiste zločini, krivice i bezakonja. Ovu zgradu utemeljio sam ja Ljubimir tepčija na čast nepobjedivih svetih poglavara Petra, Nikole ispovjednika i Jurja mučenika' – crtež nadvratnika (V. Delonga), Sv. Nikola u Kaštel Starom i kopija izvornog nadvratnika koji je bio naknadno ugrađen iznad ulaznih vrata crkve

Prema tome, 'tepčija' je bio vladarev zamjenik ili kraljeva desna ruka na samom dvoru (comes curialis ili dvorski župan). Zanimljivo je kako jedini sačuvani kameni natpis nekog hrvatskog 'tepčije' XI. st. potječe upravo iz Kaštela. Riječ je o nadvratniku za kojeg se pouzdano zna da je u XIX. stoljeću bio ugrađen u današnju crkvu Sv. Nikole na groblju u Kaštel Starom. Međutim, zagonetkom ostaje na kojem se zdanju natpis tepčije Ljubimira izvorno nalazio: nekadašnjoj crkvi sv. Nikole od Podmorja u Starom, samostanu sv. Petra od Klobučca u Novom ili crkvi sv. Jurja od Žestinja? Da se taj natpis isprva nalazio na potonjoj crkvici smatrao je još u XVII. st. trogirski povjesničar Ivan Lučić. 

Današnji izgled i tlocrt župne crkve srednjovjekovnog Žestinja

Možda ga je na takav zaključak potaknula očigledna starina crkvice, kao i ime titulara sv. Jurja mučenika spomenutog na natpisu!? Naime, riječ je o srednjovjekovnoj crkvici bez zvonika s kraja ili početka XI. st., a smatra se da je njezin izvorni izgled ostao sačuvan kroz stoljeća. Posebna odlika ove crkvice je lijepo ukrašeni kameni nadvratnik sa stiliziranim lišćem i križem iznad ulaznih vrata, koji formom podsjeća na ranokršćanski period. Po njenim značajkama riječ je o rustičnoj starohrvatskoj župnoj crkvi srednjovjekovnog naselja - jedne od prethodnica današnjih Kaštela.

Pozicija predromaničke crkve sv. Jurja u Žestinju – označena brojem 8

Kao i u slučaju ostalih kaštelanskih crkvica sv. Jurja, titular ukazuje na prethodno štovanje poganskog božanstva vegetacije Jarila (Zelenog Jurja), koje se veže uz drevno slavensko mnogoboštvo. Poljoprivrednu svakodnevicu žitelja Žestinja prekinula je osmanlijska ugroza, pa su oni početkom novoga vijeka napustili obronke brda Trećanice te se konačno povukli u sigurnije utočište jednog od uzmorskih kaštela u današnjem Štafiliću, kojeg je 1508. godine na morskoj hridi izgradio Stjepan Štafilić.

Prikaz srednjovjekovne kuće poluzemunice na području Kaštela; Rekonstrukcija izgleda slavenskog naselja X. st.

Nekadašnje selo Miran - Žestinj prostiralo se duž obronaka brda, a u tom slučaju ponavljao se isti obrazac kao i kod svih predkaštelanskih naselja. Naime, sva su se ta naselja (Putalj, Lažani, Ostrog, Radun, Žestinj i Bijać) nalazila podalje od obale na rubu plodnog polja. Kontinuitet života u njima potvrđen je još od prapovijesti, rimskog i srednjovjekovnog doba, da bi potom bila napuštena. Budući da je drvena građa nastambi u međuvremenu propala, o njihovom postojanju danas svjedoče samo ostatci kamenih predromaničkih crkvi izgrađenih na ranokršćanskim temeljima.