17/11/26 · 07:15

CRNA SMRT POHARALA DALMACIJU Kuga je odnosila tisuće života, a jedan grad uveo je mjeru koja je promijenila Europu

Epidemija je u srednjem vijeku odnijela tisuće života, opustošila gradove i potaknula velike seobe stanovništva

CRNA SMRT POHARALA DALMACIJU Kuga je odnosila tisuće života, a jedan grad uveo je mjeru koja je promijenila Europu
Foto: Uređeno uz pomoć AI-ja
Ivica Radoš
PODIJELI Facebook X (Twitter) WhatsApp

Epidemije nisu samo smanjivale broj stanovnika nego su zbog nesigurnosti i straha poticale i unutarnje migracije. Pojavom kuge ili neke druge epidemije mnogi su bježali iz zaraženih mjesta, a kada bi se epidemija smirila, novi su stanovnici naseljavali mjesta i gradove koji su zbog visoke stope smrtnosti bili 'poluprazni'.

Crna smrt, odnosno kuga, ostavila je duboke posljedice na hrvatskim povijesnim prostorima tijekom 14. i 15. stoljeća. Dio stanovništva napuštao je zaražene gradove i odlazio u sigurnija područja, dok je nakon završetka epidemija dolazilo do novog doseljavanja i postupne obnove stanovništva. Brzina oporavka nije bila jednaka u svim gradovima, nego je ovisila o njihovoj veličini, gospodarskim mogućnostima i povezanosti s drugim područjima.

Crna smrt bila je jedna od najrazornijih pandemija u europskoj povijesti. Sredinom 14. stoljeća proširila se iz Azije trgovačkim putovima prema Sredozemlju, a u Europu je stigla 1347. godine. Tijekom 1348. i 1349. zahvatila je i istočnu obalu Jadrana te područja srednjovjekovnih hrvatskih zemalja. Bolest se širila pomorskim i kopnenim trgovačkim pravcima, zbog čega nisu bili ugroženi samo veliki obalni gradovi nego i kontinentalna područja povezana trgovinom i prometom. Ipak, zbog nejednake očuvanosti povijesnih izvora nije moguće jednako pouzdano utvrditi razmjere epidemije u svim krajevima.

CRNA SMRT POHARALA DALMACIJU Kuga je odnosila tisuće života, a jedan grad uveo je mjeru koja je promijenila Europu
Foto: Javno vlasništvo

Crnu smrt uzrokovala je bakterija Yersinia pestis, a njezinu širenju pogodovali su trgovina, migracije stanovništva i loši higijenski uvjeti u srednjovjekovnim gradovima. Nedostatak kanalizacije, prenapučenost i nepostojanje učinkovitog liječenja dodatno su povećavali smrtnost. Budući da ljudi nisu poznavali bakterije ni načine prijenosa bolesti, epidemije su često tumačili kao Božju kaznu ili posljedicu zagađenog zraka. Takvo razumijevanje bolesti ograničavalo je mogućnosti njezina suzbijanja.

Pri istraživanju Crne smrti na hrvatskim prostorima potrebno je pažljivo tumačiti povijesne izvore. Hrvoje Petrić u radu 'Epidemija i pandemija u hrvatskim zemljama do pandemije španjolske gripe' upozorava da se u srednjovjekovnim dokumentima koriste izrazi poput pestis i pestilentia, koji ne označavaju nužno kugu u današnjem medicinskom smislu. Stoga nije moguće svaku zabilježenu epidemiju povezati s bakterijom Yersinia pestis.

Prvi veliki val pandemije posebno je pogodio dalmatinske gradove, koji su bili snažno povezani sa sredozemnim trgovačkim središtima poput Venecije i Genove. Dubrovnik, Zadar i Split ovisili su o pomorskoj trgovini, koja je omogućavala gospodarski razvoj, ali je istodobno predstavljala važan put širenja zaraze. Trgovci, mornari i putnici svojim su kretanjem povećavali mogućnost prijenosa bolesti. Trgovačke veze s udaljenim područjima donosile su gradovima gospodarsku korist, ali su ih istodobno činile posebno ranjivima na širenje zaraznih bolesti.

Velika smrtnost u Dubrovniku

Jedan od najbolje istraženih primjera jest Dubrovnik, koji je epidemija zahvatila 1348. godine. Gordan Ravančić u knjizi Vrijeme umiranja: Crna smrt u Dubrovniku 1348.–1349. analizira tijek epidemije i njezine posljedice na temelju arhivskih i kroničarskih izvora. Kuga je tijekom nekoliko mjeseci odnijela velik broj života, zahvaćajući različite društvene slojeve.

Kronike, među kojima su i zapisi Junija Restija, svjedoče o velikoj smrtnosti među plemstvom i običnim stanovništvom. Međutim, brojke koje navode srednjovjekovni kroničari treba promatrati kritički jer nisu uvijek bile utemeljene na preciznim podacima. Ravančić u svojim radovima upozorava da su gubici možda bili veći nego što se ranije pretpostavljalo. Ipak, zbog nedostatka pouzdanih popisa stanovništva nije moguće utvrditi točan broj umrlih.

Kroničari iz 15. stoljeća navode da je Crna smrt tijekom šestomjesečne epidemije u Dubrovniku odnijela približno 10.000 života, među kojima je bilo oko 110 patricija. Drugi izvori donose drukčije podatke, spominjući približno 4000 umrlih pripadnika 'sitnog puka', 173 vlastelina i 300 populana. Navedene brojke međusobno se razlikuju.

Iako se kroničarske procjene ne mogu smatrati potpuno pouzdanima, one svjedoče o razmjerima demografskih gubitaka koje su epidemije mogle prouzročiti. Dubrovačka Republika u to je vrijeme imala oko 50.000 stanovnika.

Posljedice epidemije

Posljedice epidemije nisu se očitovale samo u smanjenju broja stanovnika. Smrt članova obitelji mijenjala je nasljedne odnose, raspodjelu imovine i društveni položaj pojedinih obitelji. Istodobno je nedostatak obrtnika, trgovaca i drugih radnika otežavao gospodarsko funkcioniranje grada.

Kuga je imala ozbiljne posljedice i za dubrovačko gospodarstvo. Veliki pomor stanovništva uzrokovao je nedostatak radne snage, što je otežavalo obrtničku proizvodnju, trgovinu i druge gospodarske djelatnosti. Smanjena proizvodnja i poremećaji u opskrbi mogli su utjecati i na kretanje cijena. Smrt trgovaca, obrtnika i pomoraca dodatno je narušavala gospodarsko funkcioniranje grada. Iako su se gradovi nakon pojedinih epidemija postupno oporavljali, novi valovi bolesti ponovno su destabilizirali njihov demografski i gospodarski život.

Epidemije kuge nastavile su pogađati Dubrovnik i nakon Crne smrti 1348. godine. U razdoblju od 1358. do 1374. godine, uz kraće prekide, zabilježena su četiri nova epidemijska vala. Njihovo ponavljanje dodatno je povećavalo demografske gubitke i otežavalo oporavak stanovništva.

CRNA SMRT POHARALA DALMACIJU Kuga je odnosila tisuće života, a jedan grad uveo je mjeru koja je promijenila Europu
Foto: Javno vlasništvo

Kao odgovor na ponavljajuće epidemije kuge, Dubrovnik je postupno razvio organiziran sustav zdravstvene zaštite. Godine 1377. gradske su vlasti uvele tridesetodnevnu izolaciju osoba koje su dolazile iz zaraženih područja, poznatu kao trentina. Ta se mjera smatra jednim od najranijih zakonski organiziranih oblika karantene u povijesti. Dubrovački su primjer poslije slijedili i drugi europski gradovi, među kojima su Milano i Venecija. U kasnijem razdoblju u Dubrovniku se provodila i stroža izolacija osoba na izdvojenim lokacijama.

Zadar je također teško pogodila Crna smrt 1348./1349. godine. Međutim, epidemija se pojavila nakon razorne mletačke opsade 1345. i 1346. godine, tijekom koje je grad pretrpio ljudske gubitke, razaranja i društvene poremećaje. Zbog toga se posljedice kuge ne mogu promatrati odvojeno od prethodnih ratnih događaja.

Povjesničarka Zrinka Nikolić Jakus u svojem radu 'Vrijeme rata, kuge, zatočeništva. Zadarske plemićke obitelji i posljedice mletačke opsade 1345./1346. i Crne smrti' istražuje promjene u devet plemićkih obitelji. Njezino istraživanje potvrđuje da se demografske posljedice mogu proučavati i bez cjelovitih popisa umrlih, analizom obiteljskih i pravnih dokumenata.

Tijekom 15. stoljeća Zadar je nastavio biti izložen epidemijama kuge. Prema Hrvoju Petriću, zabilježeno je približno dvanaest epidemijskih valova, a sredinom stoljeća osnovan je i lazaret, prostor namijenjen izolaciji ljudi i robe iz potencijalno zaraženih područja. I drugi jadranski gradovi postupno su razvijali mjere nadzora nad ljudima i robom.

CRNA SMRT POHARALA DALMACIJU Kuga je odnosila tisuće života, a jedan grad uveo je mjeru koja je promijenila Europu
Foto: Javno vlasništvo

Kuga je zahvatila i Split, koji je zbog pomorskih veza s drugim dalmatinskim i talijanskim gradovima bio izložen unošenju zaraze. Iako za Split nema pouzdanih podataka o točnom broju umrlih, može se zaključiti da je epidemija utjecala na obiteljske odnose, trgovinu i raspoloživost radne snage.

Šibenik je također bio izložen epidemijama tijekom srednjeg vijeka. Spominje se epidemija iz 1340. godine, ali nije moguće sa sigurnošću utvrditi je li riječ o kugi. Zbog toga taj događaj ne treba izravno povezivati s Crnom smrti.

Slična je situacija bila u Puli i ostatku Istre. Zbog povezanosti s Venecijom, Koprom i Piranom postojali su uvjeti za širenje zaraze pomorskim putem. Iako nema dovoljno izravnih dokaza da je Pula bila zahvaćena Crnom smrti 1348. godine, moguće je pretpostaviti širenje epidemije na istarski prostor. Pouzdaniji podaci postoje za 15. stoljeće, kada je zabilježeno približno devet epidemijskih valova kuge.

Crna smrt u kontinentalnim područjima

Za razliku od dalmatinskih gradova, u kontinentalnim područjima širenju bolesti pogodovali su kopneni trgovački putovi i kretanje stanovništva. Zagreb je u 14. stoljeću imao dvije važne urbane cjeline, Gradec i Kaptol, koje su predstavljale značajna trgovačka, obrtnička i crkvena središta. Ipak, nema dovoljno pouzdanih dokaza koji bi potvrdili da je Crna smrt zahvatila Zagreb upravo 1348. ili 1349. godine.

Konkretniji podaci o epidemijama u Zagrebu pojavljuju se tijekom 15. stoljeća. Petrić navodi godine 1468., 1475. i 1481. kao razdoblja u kojima je grad pogodila kuga. Iako su podaci o broju umrlih oskudni, jasno je da kontinentalni gradovi nisu bili pošteđeni epidemija.

Zagreb je bio povezan s Ugarskom, Slavonijom i srednjoeuropskim prostorom, što je omogućavalo trgovinu, ali i širenje zaraznih bolesti. Tako je u listopadu 1349. godine u Veneciju stigla vijest o epidemiji koja je zahvatila Ugarsko-Hrvatsko Kraljevstvo. Taj podatak upućuje na širenje zaraze na širem prostoru hrvatskih zemalja, ali nije poznato koja su mjesta bila pogođena.

Bosansko Kraljevstvo također je bilo povezano trgovinom s Dubrovnikom. Trgovačke karavane povezivale su unutrašnjost Bosne s jadranskim lukama, čime su stvarale mogućnost prijenosa zaraze.

CRNA SMRT POHARALA DALMACIJU Kuga je odnosila tisuće života, a jedan grad uveo je mjeru koja je promijenila Europu
Foto: Javno vlasništvo

Crna smrt nije bila jednokratna pojava. Nakon prvog velikog vala sredinom 14. stoljeća kuga se nastavila vraćati tijekom druge polovice 14. i cijelog 15. stoljeća. Dubrovnik je zbog razvijene pomorske trgovine i trgovačkih veza s unutrašnjošću ostao posebno izložen novim epidemijama.

Prema Hrvoju Petriću, tijekom 15. stoljeća u Dubrovniku je zabilježeno dvadeset i pet epidemijskih valova. Posebno se ističe epidemija iz 1437. godine, za koju kroničarski izvori navode vrlo visoku smrtnost, a pojedini zapisi govore čak i o pomoru većine stanovništva. Ipak, kroničarski navodi ne moraju odražavati stvarne demografske razmjere epidemije. Stoga ih je potrebno uspoređivati s oporukama, gradskim dokumentima i drugim izvorima nastalima u vrijeme epidemija.

Brojne epidemije tijekom 15. stoljeća pogađale su i druge gradove istočne obale Jadrana. U Zadru je zabilježeno približno dvanaest epidemijskih valova, u Istri devet, u Trogiru i na Rabu po osam, a na Pagu tri. Ti podaci potvrđuju da kuga nije predstavljala samo povremenu opasnost nego i dugotrajan problem jadranskoga prostora.

Valovi epidemije

Trogir je, poput ostalih dalmatinskih gradova, bio izložen epidemijama kuge zbog razvijenih pomorskih i trgovačkih veza. Iako nema dovoljno sačuvanih izvora za utvrđivanje točnog broja umrlih tijekom Crne smrti 1348./1349. godine, poznato je da su epidemije nastavile pogađati grad i tijekom kasnijih stoljeća. Prema Hrvoju Petriću, tijekom 15. stoljeća u Trogiru je zabilježeno približno osam epidemijskih valova kuge. Njihovo ponavljanje predstavljalo je opasnost za demografsku stabilnost grada, raspoloživost radne snage i gospodarske aktivnosti.

Ponavljanje kuge imalo je velike demografske, društvene i gospodarske posljedice. Smanjenje proizvodnje i prekidi trgovačkih aktivnosti mogli su uzrokovati poremećaje u opskrbi i promjene cijena. Pojedini gradovi suočavali su se s dugotrajnim posljedicama depopulacije, dok su drugi, zahvaljujući gospodarskim mogućnostima i doseljavanju novog stanovništva, uspijevali brže obnoviti svoje demografske i gospodarske potencijale.

Utvrđivanje točnog broja žrtava Crne smrti na području srednjovjekovnih hrvatskih zemalja nije moguće zbog nedostatka pouzdanih popisa stanovništva i umrlih. Ipak, sačuvani povijesni izvori potvrđuju da su epidemije izazvale velike demografske gubitke, osobito u dalmatinskim gradovima. Najviše podataka postoji za Dubrovnik, gdje se procjene smrtnosti tijekom epidemije 1348. godine razlikuju. Prema nekim istraživačima, umrlo je približno 25 posto stanovništva, dok drugi upozoravaju da su gubici možda bili znatno veći. Prema Ravančiću, ranije procjene podcijenile su stvarni demografski učinak epidemije.

CRNA SMRT POHARALA DALMACIJU Kuga je odnosila tisuće života, a jedan grad uveo je mjeru koja je promijenila Europu
Foto: Javno vlasništvo

Velike ljudske gubitke pretrpjeli su i Zadar te Split, no za te gradove ne postoje dovoljno pouzdani podaci za izračun postotka umrlih. U Zadru je procjenu dodatno otežala prethodna mletačka opsada iz 1345. i 1346. godine, koja je također uzrokovala smanjenje stanovništva.

Zasad nije moguće utvrditi postotak smrtnosti za sve hrvatske gradove i zemlje. Međutim, može se zaključiti da je Crna smrt, zajedno s kasnijim epidemijama tijekom 14. i 15. stoljeća, znatno smanjila broj stanovnika pojedinih gradova.

Epidemije nisu bile samo zdravstvena katastrofa nego i događaj koji je dugoročno promijenio demografsku strukturu pojedinih mjesta i pokrajina.

***

Tekst je napisan uz financijsku potporu Agencije za elektroničke medije iz Programa za poticanje novinarske izvrsnosti.


PODIJELI Facebook X (Twitter) WhatsApp

Dodaj kao preferirani izvor na Googleu