LETEĆI LIGNJUN Jugo izbacilo neman iz oceanskih dubina. Prijeti li nam nova pošast?

Miki Spasojević je ribar iz Ulcinja kojem su glavni ribolovni alat koš parangali.

Kada je sa svojom suprugom, nekoliko dana nakon posljednjeg juga došao do svoje barke kako bi je ispajao od kiše, nemalo se iznenadio ugledavši na plaži nasukanog velikog lignjuna.

– Plaža mi se nalazi ispod kuće, a pošto je barka bila vani htio sam izbaciti vodu nakon kiše. Bio sam u društvu supruge koja se inače također bavi ribanjem – priča za Novi list Miki.

– Ne znam što bih rekao… Svakako sam se iznenadio kad sam na kraju plaže među stijenama. ugledao lignjuna teškog najmanje 9 kilograma. Vjerojatno su ga struje i jugo koje je divljalo nekoliko dana izbacili iz dubina. Nije se bio usmrdio, ali nije ni bio ni za jelo, tako da smo ga isitnili pa ćemo ga iskoristiti kao mamac na koš parangalima. Da sam ga ulovio vjerovatno bi lovačka priča bila bogatija – rekao je Miki Spasojević.

Lignjun kojeg je Miki Spasojević našao je lignjavac (Ommastrephes bartramii, Lesueur, 1821), vrsta poznata i kao ‘neon flying squid’ jer mladi primjerci ove vrste u jatima iskaču i lebde iznad mora. Naravno kada dosegnu težinu i veličinu odraslih jedinki tada prestaju s takvim aktivnostima.

Do prošle se godine smatralo da je lignjavac jedini predstavnik svog roda (Ommastrephes) no studija koja je koristila mitohondrijsku DNK za procjenu jedinki u gotovo cijelom rasponu distribucije otkrila je da postoje još tri vrste koje pripadaju istom rodu.

Inače je riječ o suptropskoj oceanskoj vrsti koja je do našeg mora stigla na posljedičnim strujanjima globalnog zatopljenja.

Budući da se preko fotografija nije sa sigurnošću moglo utvrditi o kojoj je vrsti točno riječ, kotaktiralo se istaknutog znalca o svijetu podmorja, Peru Ugarkovića.

– Nažalost, detalji koji su ključni za točnu determinaciju, poput primjerice, sifona ili pipaka lovnih trakova se na fotografijama ne vide. Ovo bi po mom mišljenju morao biti Ommastrephes bartramii, u našim knjigama poznat po nazivu lignjavac, ali odnedavno i kao leteći lignjun. Na osnovu čestih kontaktiranja sa stručnjacima iz Sredozemlja na temu pojave velikih lignjuna, te nakon pregledanih stotina fotografija i uočavanja obrasca biologije tih vrsta, mogu se izvući neki konkretni zaključci. Tako su u ovom slučaju ljubičasto smeđa boja sa zatamnjenjem na leđnom dijelu kao i učestalosti pojave ove vrste u plićacima upravo u ovom dijelu godine vrlo bitni detalji – rekao je Ugarković.

– Neki autori su zaključili da se brojnost letećih lignjuna u Sredozemlju pa tako i Jadranu povećava. No također je moguće da su se raniji susreti bili sa drugom vrstom lignjuna koji se naziva lignjun veliki (Todarodes sagittatus), ili sa ostalim vrstama lignjuna. Prošle godine u rujnu smo bili svjedoci pojave kada su letjeli iznad površine mora Osobno sam imao sreću to vidjeti svojim očima. Naravno, to rade kada su juvenilni, do 0,20 kilograma težine. I premda izgledaju kao da su pobjegli iz kakvog SF filma, ovi lignjuni nisu opasni za podmorje i ljude, osim prilikom rukovanja. Imaju kljun pa mogu ugristi što znaju svi lovci na sipe i lignje. Ova vrsta dodatno ima nazubljene pipke što znači da ne smijete dopustiti da vas uhvati krakovima. Baš je ovaj tjedan na tik-toku izašao video jednog Talijana koji ga je iz plićaka izvadio golim rukama. Lignjunu je doslovno trebala samo sekunda da ga dohvati krakom i raskrvari. I premda je takva rana samo površinska kao kod neopreznog igranja s mačkom, takvo je iskustvo ipak bolje izbjeći – zaključio je Ugarković