Od Imotskog do Zagreba kupus često poskupi i do četiri puta

Treba duboko zaorati brazdu u imotskom polju da bi se rezultati mukotrpnoga rada vidjeli. Živjeti od poljoprivrede nije lako i svi koji misle da je dobra zarada trebali bi pokušati pa tek onda komentirati, rekao je za 24 sata Nediljko Topić iz Vinjana Donjih.

Svakodnevno je na njivama unatoč temperaturi koja je i viša od 30 stupnjeva Celzijevih. Tek što su izvadili oko osam tona krumpira i prodali ga po tri, četiri kune za kilogram, dozrijeva drugo povrće, kupus, paprika i rajčica. Glavatog kupusa bit će više od pet tona. Na veliko kilogram stoji od 1,90 do 3 kune, a na tržnicama u Zagrebu cijena mu je  od osam kuna, kao i paprici.

- Ove godine nam cijenu dijelom diktira i korona. Manje je turista pa je manja potražnja i cijene padaju. Uspjeli smo prodati oko polovice uroda kupusa - govori Nediljko.

Na poljima rade njegova i bratova obitelj. Sve rade sami, od sjemena do sadnica kako bi uzgojili kvalitetno povrće. Na oko 13.000 kvadrata plodne zemlje koja nije sva njihova, uz plantažu kupusa, prpošno su se uzdigle paprike babure. Počeli su brati one dozrele, a bit će ih više od dvije tone. Još toliko će uskoro dozreti i crvene paprike. Prošle godine kilogram paprike su prodavali po cijeni od pet do šest kuna, a nadaju se da će i ove dobiti toliko jer im je kvaliteta vrhunska. Ne boji se Nediljko za kvalitetu svojeg povrća. Njega, kao i ostale poljoprivrednike, brine tržište koje guši voće i povrće iz drugih zemalja, Turske, Grčke i Italije.

- Hrvatskim poljoprivrednicima cijenu diktira uvozna roba često sumnjive kvalitete koja je odležala u hladnjači prije nego što je stigla u prodavaonicu, a hrvatske poljoprivredne proizvode danas uberete i već sutra su na tržnici i neupitne su kvalitete - govori Nediljko dok ponosno pokazuje plodove mukotrpnog rada.

- Na poljoprivredi se nitko nije obogatio niti puno zaradio, a naradimo se cijele godine. Prije smo sadili više krumpira i crvene paprike, ali nismo ih mogli prodati iako je bilo vrhunske kvalitete. Sad manje toga sadimo, a više raznog povrća - kaže Nediljko.

Njegovo povrće otkupljuje trgovački lanac koji im svakoga dana javi što trebaju, i to navečer beru, a već ujutro je u prodavaonici. No tako uspiju prodati samo dio uroda.

- Naš narod nema naviku kupovati domaće. Na policama u prodavaonicama su domaće i uvozno jedno do drugog bez jasne oznake odakle je, a kupca privuče jeftinije, uvozno. Koliko se država brine za poljoprivrednike pokazuje jedna od uplata. Na račun sam dobio 3,42 kune od preraspodjele sredstava Ministarstva poljoprivrede za OPG-ove - govori Nediljko i poručuje da bi plodno imotsko polje moglo prehraniti pola Dalmacije, no poljoprivrednici se moraju udružiti jer će jedino tako moći konkurirati uvoznom.

Na plantaži obitelji Topić u Vinjanima Donjim u imotskom polju kupusa će biti više od pet tona.

Tek su počeli brati paprike babure, kojih je oko dvije tone, a još bi toliko trebalo biti i crvene, pišu 24 sata .