BRUTALNA POVIJEST DALMACIJE: Turci su odustali od opsade utvrde kada su vidjeli da ih žena gađa sirom, a tvrđavu Nutjak su zvali grobnicom jadnika poslanih da je brane

Povijest makarskih utvrda: Turci su odustali od opsade kada su vidjeli da ih žena gađa sirom

U srednjem vijeku pa sve do 18. stoljeća utvrđuju se brojne pećine na priobalnom području srednje Dalmacije od Dugog Rata (Turska peć, Ponistrica) preko Omiša do Makarskog primorja. Najveća i najpoznatija takva utvrda je Veliki kaštel (kaštio) u Kotišini iznad Makarske, u sklopu poznatog botaničkog vrta kojega je osnovao znameniti makarski franjevac fra Jure Radić. Međutim, slične utvrde postoje i iznad obližnjeg Makra i Velikog brda. Za gotovo svaku od utvrda vezane su različite legende i narodne priče. Jedna od najčešćih je o ženi koja je tijekom turske opsade jednog od napadača pogodila velikim komadom sira kojim je hranila svoje dijete. Vidjevši da ih gađaju sirom, Turci su pomislili da su zalihe hrane i vode u utvrdi obilne i da bi se opsada mogla odužiti, pa su se odlučili povući.

Cijeli tekst >>> Povijest makarskih utvrda: Turci su odustali od opsade kada su vidjeli da ih žena gađa sirom 

S utvrde Glavaš se savršeno nadzire prostrana dolina oko izvora Cetine

Glavaš je današnje ime za srednjovjekovnu utvrdu koja se nalazi sjeverno od izvora Cetine. Njeno prvo ime nam nije poznato, jer do sada nije pronađeno u povijesnim vrelima. Međutim, na karti Matea Pagana iz 1525. godine i kasnijim izvorima naziva se 'Dinarić' i tada je već u osmanskoj vlasti. 

S ovog se položaja savršeno nadzire prostrana dolina oko izvora Cetine (Paško i Cetinsko polje) te jedan od glavnih putova koji iz pravca Knina ali i općenito ovog dijela dalmatinske unutrašnjosti vodi kroz prijevoj Uništa prema Bosni. Komunikacija se razvila još tijekom prapovijesti o čemu svjedoče i brojne gradine (utvrđena naselja) i tumuli (prapovijesne grobnice) koji se nazivaju i gomilama, oko izvora Cetine. 

Cijeli tekst >>> S utvrde Glavaš se savršeno nadzire prostrana dolina oko izvora Cetine 

Tvrđava Prozor iznad Vrlike: Turci su je osvojili oko 1520. godine i tamo smjestili sjedište nahije

Već u prvoj polovici 15. stoljeća Turci iz Bosne preko dinarskih prijevoja kod sela Uništa sve češće iz Bosne ulaze u Dalmaciju, a  prva na udaru je srednjovjekovna Vrh Rika (prostor oko izvorā rijeke Cetine). Tražeći sigurnost pod okriljem tvrđave stanovništvo će se preseliti u podnožje Prozora, a s pukom se preselilo i ime, pa je Vrh Rika postala Vrlika, a Prozor će se sve više spominjati kao Vrhrički grad. Utvrdu danas lokalno stanovništvo zove Gradina. Turci će je osvojiti oko 1520. godine i tamo će smjestiti sjedište nahije (manje teritorijalne jedinice) u sklopu kliškog sandžakata. Godine 1572. u svom izvještaju mletačkoj vladi providur Giacomo  Foscari govori o Vrlici kao maloj tvrđavi na turskom teritoriju s posadom od 30-ak vojnika.

Cijeli tekst >>> Tvrđava Prozor iznad Vrlike: Turci su je osvojili oko 1520. godine i tamo smjestili sjedište nahije 

Kada je Sinj bio turski grad...

U srednjovjekovnim izvorima Sinj se prvi put spominje 1341. godine. Već 1345. godine postaje glavno sijelo moćne velikaške obitelji Nelipića. U tom trenutku Sinj je kraljevska utvrda, '...castrum regale Zyn...'. Tijekom sljedećih stotinu godina kneževi Nelipići postaju najmoćniji feudalci na ovim prostorima. Sinj u to vrijeme poprima obrise malog srednjovjekovnog grada, koje će zadržati do prve polovice 18. stoljeća. Nakon Nelipića Sinjem vladaju različite feudalne obitelji od kojih se ističu Talovci.  Vrijeme je to sve većih turskih pritisaka koji kulminiraju krajem  15. i početkom 16. stoljeća. Godine 1516. Sinj će osvojiti Turci koji u njemu smještaju sjedište nahije (najmanja administrativna jedinica u Osmanskom carstvu). Iz druge polovice 16. i prve polovice 17. stoljeća sačuvano nam je nekoliko mletačkih i turskih opisa Sinja. Dalmatinski providur G. Foscarini govori o vrlo lošem stanju sinjske tvrđave s obzirom da nema topova jer su odneseni u Knin a podgrađe nema niti bedema. Na Gradu tada žive Turci, a u podgrađu Turci i kršćani. U vrijeme posjeta Evlije Čelebije Sinj je loše naoružan i slabo utvrđen grad oštećenih bedema koji su dijelom popravljeni tijekom njegovog boravka u gradu i okolici. U tvrđavi i pod njom živi par stotina ljudi. U utvrdi se nalazi Careva džamija, spremište žita i nekoliko kuća, dok dizdar i ostala turska gospoda žive u utvrdi, vjerojatno u srednjovjekovnom kaštelu. Evlija Čelebija naglašava lijepe vinograde oko grada dok okolne obronke Svilaje (pa i samu planinu) zove Smokova gora. 

Cijeli tekst >>> Kada je Sinj bio turski grad... 

Utvrda kraj Trilja: Arheološki nalazi govore o surovom ratničkom životu na Čačvini

Tvrđava je tlocrtno prilagođena izduženoj litici na čijem je istočnom i zapadnom kraju podignuta po jedna okrugla kula. Ona istočna, ujedno i veća, služila je vjerojatno tijekom srednjeg vijeka i kasnije kao stambeni dio s ulazom postavljenim na visini prvog kata. Unutar te kule sačuvan je i duboki kružni bunar za vodu. Kula je više puta ojačavana i nadograđivana a njen središnji dio je sagrađen vjerojatno tijekom kasne antike. Kule su povezane uskim izduženim dvorištem a sam ulaz je vjerojatno bio na spoju južnog bedema i manje okrugle kule koja ga je ujedno i branila. Na najzapadnijem, odvojenom, dijelu hridine (Tabija) postojala je manja promatračnica koje je sačuvana u temeljima.

Čačvina je imala sreću da je dala malen ali vrlo značajan broj arheoloških nalaza koji svjedoče o intenzivnom životu na ovoj uzvisini.  Ostaci mehanizma za samostrijel kao i veliki broj strelica za to oružje (veretona) te kalupa izrađenih od muljike za lijevanje metalnih kugli za vatreno oružje govore nam o surovom ratničkom životu na Čačvini. Kao i na Travniku, i ovdje se strelice (veretoni) i ostaci samostrijela djelomično mogu dovesti u vezu s brojnim isporukama samostrijela (baliste) i samostreličara (balistariji) koje primorski gradovi (Trogir) šalju kneževima Nelipićima, vlasnicima a vjerojatno i graditeljima srednjovjekovne Čačvine. Osim oružja, na tvrđavi je pronađeno dosta srednjovjekovne i novovjekovne glazirane keramike i majolike te ulomaka finih staklenih čaša.  U podnožju tvrđave je crkva Svih svetih podignuta u prvoj polovici 18. stoljeća dok je zvonik dodan 1871. godine.

Cijeli tekst >>> Utvrda kraj Trilja: Arheološki nalazi govore o surovom ratničkom životu na Čačvini 

Nutjak kod Trilja: Tvrđava koju su nazivali grobnicom jadnika poslanih da je brane

Dana 15. siječnja 1508. godine,  Žarko Dražojević je s pratnjom jahao prema Sinju noseći pomoć u grad, ali je iza Klisa upao u tursku zasjedu gdje je poginuo u 70. godini života. Pokopan je u splitskoj katedrali, a nad grobom mu je ploča (danas ispred krstionice) gdje je prikazan kao srednjovjekovni vitez-konjanik. Marko Marulić, otac hrvatske književnosti i njegov suvremenik, sastavio mu je epitaf. Još za života Dražojević je Nutjak neprestano nudio na upravljanje Mletačkoj Republici što je ona nevoljko prihvatila, a tvrđava je bila poznata kao 'grobnica onih jadnika koji su tamo za njenu obranu poslani'. Pred sam pad utvrde u njoj će, prema jednoj vijesti, boraviti samo četvorica vojnika koje su Turci, odnosno Martolozi (zloglasni kršćanski plaćenici u turskoj službi), na prijevaru zarobili u trenutku kada su ovi pomagali nekom čovjeku kojega su na putu prema tvrđavi napali vukovi. Turci će Nutjak osvojiti oko 1513. godine i u njemu će jedno vrijeme držati manju vojnu posadu.

Cijeli tekst >>> Nutjak kod Trilja: Tvrđava koju su nazivali grobnicom jadnika poslanih da je brane