Među brojnim sudionicima današnje Kolone sjećanja u Vukovaru susreli smo oca i sina iz Đakova, Marija i Stjepana Lončara. Mario je hrvatski branitelj, uskoro će napuniti 60 godina, a njegov sin Stjepan ima 31 godinu. Zajedno dolaze u Vukovar, a za obojicu taj dolazak ima posebno značenje.
'Dolazimo jednostavno napraviti ono što možemo, odati počast žrtvama svojim prisustvom ovdje, da se to ne zaboravi. Važno je da ustrajemo mi koji smo bili sudionici rata na nekim drugim mjestima, ali i da ovi mlađi znaju što je to bilo. Jednostavno, da sačuvamo sjećanje na te ljude', govori nam Mario.
U Domovinskom ratu bio je pripadnik 122. brigade Hrvatske vojske iz Đakova. Ratni put vezao ga je uglavnom uz područje Đakovštine i okolnih mjesta.
'Bili smo na području Đakova, uglavnom oko naših krajeva. Određeno vrijeme proveli smo i u Koritni', prisjeća se.
Danas mu je posebno važno što u Vukovar dolazi sa sinom. Stjepan ima 31 godinu i rado sudjeluje u obilježavanjima povezanima s Domovinskim ratom.
'Gdje god možemo, dolazimo. Bilo kakva prigoda koja se tiče domovine, ljubavi prema vrijednostima koje štujemo, ali i moralnim i etičkim vrijednostima, nastojimo sudjelovati', kaže Mario.
Stjepana smo pitali zašto voli dolaziti u Vukovar. Njegov je odgovor bio kratak, ali dovoljno govori o tome što za njega znači ovaj grad.
'Emocija i domoljublje', rekao nam je.
Na pitanje je li mu lijepo u Vukovaru, odgovorio je potvrdno.
Za Marija je zajednički dolazak u Kolonu sjećanja i način da se iskustva njegove generacije ne zaborave, ali i da mlađi razumiju zašto se svake godine 18. studenoga toliko ljudi okuplja u Vukovaru.
Otac i sin tako su i ove godine među onima koji su došli odati počast žrtvama, svaki sa svojim razlozima.















