INTERVJU Toni Kukoč: Na prvi poziv na Gripe sam odgovorio 'Ja bih volio igrati u Hajduka'

INTERVJU Toni Kukoč: Na prvi poziv na Gripe sam odgovorio 'Ja bih volio igrati u Hajduka'

Rekao je i što misli o usporedbama s Draženom Petrovićem

Toni Kukoč je večeras dao opširan intervju u programu Sportkluba pa izdvajamo najzanimljivije detalje.

O dokumentarnom filmu 'The Last Dance' je kazao:

- Neke stvari smo saznali tek sada. Zanimljivo mi je opet bilo vidjeti čitavu ekipu kako smo reagirali. Mislim da smo svi imali zdravu glavu. Jordan je kao osoba odličan. Prema meni je uvijek bio super. Ima neko provjeravanje kad dođe novi igrač. On je izjavio da nikad nije tražio od suigrača da naprave nešto što on nije napravio. To je istina, ali nemaju svi fizičke i mentalne predispozicije kao on. Kao vođa i lider je poseban i najzaslužniji što se osvojilo šest prvenstava, gdje sam i ja sudjelovao u tri.

Smeta li ga plakat na kojemu je prebrisan iz izvorne slike, a osim trenera je stavljen Kerr?

- Ne vjerujem da je razlog taj što ja nisam Amerikanac. Mislim da je to zato što je Kerr aktualan, on je trener Golden Statea, pojavljuje se u medijima i za gledatelje je značajnije i bolje da je tu on, mada je i Steve sam rekao da on ne zaslužuje tamo biti nego ja. Ali sve to je toliko nevažno.

Pippen?

- Meni je pomogao najviše od svih suigrača u Chicagu. To je nesebična i dobra osoba. Imao je netrpeljivost prema Jerry Krauseu, koji je mene doveo, ali ja ni u jednom trenutku nisam osjetio da je nešto imao protiv mene.

A ona čuvena zadnja lopta?

- Protiv New Yorka 1994. godine je to bila specifična utakmica gdje smo vodili dvadesetak razlike do sedam minuta prije kraja i nismo više mogli pronaći način kako da damo koš. On uzeo na sebe šuteve zadnjih par minuta, ali ga nije išlo. Onda je Jackson rekao da zadnji šut ide na mene, Pippenu se to nije svidjelo i ostao je na klupi. Ja sam bio sretan što sam zabio nakon akcije koju je cijela ekipa dobro poznavala. Već sutra smo igrali sljedeću utakmicu i Pippen je bio super. Sve se smirilo i krenuli smo dalje. Da nije bilo jedne loše sudačke odluke, možda smo imali šanse otići do finala te godine.

Je li moguće ostvariti 82 pobjede u NBA?

- Ne bih rekao da je sto posto nemoguće... Golden State je imao 73:9 baš zato što je ganjao nas, ali je izgubio finale. Mislim da bi oni sigurno mijenjali taj omjer za posvajanje naslova.

Je li Chicago najbolja ekipa u povijesti NBA?

- Teško je uspoređivati generacije. Po meni osobno, nama bi najviše problema zadavali Lakersi iz srednjih osamdesetih, gdje su bili Magic, Cooper, Jabbar, Worthy, Green... Oni su imali i brzinu i visinu, centra koji je poseban. Bili su impresivna ekipa.

Gdje je NBA napredovao, gdje je stagnirao u zadnjih 20 godina?

- Još uvijek trebaš biti odličan košarkaš da bi igrao NBA. Ostatak svijeta je izgubio, ali je NBA dobio jer najbolji igrači iz cijelog svijeta ovdje igraju. U naše vrijeme je to bila američka košarka, da smo i bili dobri nismo imali šanse igrati 'All-Star' utakmicu ili igrati važne uloge u ekipama. Kasnije se to promijenilo, omogući se igračima koji dođu sloboda, prepoznaju se puno više igrači nego u ono vrijeme-

Uslijedio je povratak na početak, u prve dane Tonijeva bavljenja košarkom...

- Bio sam pionir Hajduka. Mislim da je bilo ljeto 1985., tu negdje, Igor Karković, moj prvi trener koji je pronašao najviše talenata, došao mi je i rekao: 'Ti meni izgledaš kao košarkaš'. Odgovorio sam mu: 'Ja bih volio igrati u Hajduka'. 'Nemaš ti tamo šanse, dođi na Gripe pa ćemo vidit što možemo napraviti' - odgovorio mi je. Otišao sam i to je bio moj prvi susret s košarkom.

Dotakao se i dokumentarca '250 stepenika'...

- Rekao sam u filmu da je bilo 600 stepenica, toliko je to bilo naporno da bi mi se sve zamračilo. Mi se moramo zahvaliti najviše trenerima koji su bili možda najbolji na svijetu u to vrijeme. Generacija 67/68 je imala zdravu kompeticiju, bili smo programirani da osvajamo. Ja sam došao na te pripreme sa 90 kila i 207 cm visine te se mislilo da bih na pripremama mogao imati problema. Na tom prvenstvu sam bio spreman, mogli smo igrati dvije utakmice dnevno. Za mene i Dina je Slavko Trninić najvažnija osoba, te pored njega Pino Grdović. To su dva trenera koji su radili s nama svaki dan i po 9 sati dnevno. Dino je možda prva četvorka koja je istrčavala kontranapade. Igrali smo modernu košarku.

Koja mu je europska titula s Jugoplastikom najdraža?

- Svaka jer je dala super završnu sliku svake sezone. Mislim da sam u svemu imao sreće da se poklopi dobra generacija, pravi trener, te normalni ljudi koji će sve podrediti uspjehu kolektiva. Kad sam mislio da možda više nikad takvo nešto neću doživit, dogodili su mi se Chicago Bullsi. Valjda ima neka sretna košarkaška zvijezda koja me prati u karijeri.

O jugoslavenskoj ligi je kazao:

- Naša liga je bila najbolja na svijetu poslije NBA. Gdje si god išao je bila bitka, nigdje nisi mogao odmoriti igrača.

Doživio je ovacije 8.000 ljudi u Skenderiji...

-To mi je jedna od najdražih uspomena par dana nakon što smo osvojili europsku titulu. Publika je skandirala 'Ju-go-plastika', što do tada nigdje nismo čuli nego u Splitu, ali pokazuje i da je sarajevska publika znala prepoznati sportaše, ljude i kvalitetu.

Ovacije je doživio i u Beogradu...

- To je bila zadnja utakmica prvenstva Jugoslavije protiv Partizana. Vodili smo dvadesetak razlike, trener Pavličević me izvadio, a beogradska publika mi pljeskala. Dala mi je do znanja da me cijene kao košarkaša i tako se oprostila od mene.

Komentirao je da je prije pet godina, kada je snimljen dokumentarni film o 'Dream Teamu' prvi put saznao za dogovor Jordana i Pippena da igraju jaku obranu na njemu.

- Ja sam imao i nekih svoji privatnih stvari, ali neću se na to izvlačiti. Ne vjerujem da bi se previše igrača naigralo pored Jordana i Pippena koji su bili najbolji igrači svijeta. Bila je bolja utakmica u finalu, znao sam što me čeka, a i već smo bili ostvarili cilj da Hrvatska kao nova država uđe u to finale. Ušli smo normalno i smireno u igru, znali smo da su prejaki za nas, ali sve skupa su to bile odlično odigrane Olimpijske igre...

Smetaju li mu ankete i usporedbe Petrović ili Kukoč? U jednoj ga je Mirko Novosel stavio na četvrto mjesto, iza Mihovila Nakića pa je tako Petrović pobijedio za jedan bod...

- Svatko ima svoje razmišljanje i igrače koje voli. To je bila njegova odluka. Ja bih volio najviše da je Dražen s nama pa da mi raspravljamo između sebe, a ovo drugo, neka te mudre glave, određuju tko je bolji.

Rekao je zanimljivu konstataciju:

- Ne volim trenere koji poslije utakmice samo pogledaju statistiku i kažu: 'Ovaj je zabio 30 poena, bio je najbolji'. Često najbolji strijelac ne bude najbolji igrač. Ja sam imao sreću da su me vodili ljudi koji bi mi kad bih postigao sedam poena ili samo dva, znali reći da sam toliko napravio za ekipu da sam bio najbolji na terenu.

Kuća slavnih?

- Ne zamaram se s tim. To više nije moja stvar, ja sam svoje napravio u 20 godina karijere. Ako netko smatra da zaslužujem ući - super, a ako ne - opet dobro. To bi kompletiralo moju karijeru, a ne znam hoće li se desiti.

Vaša reakcija na temu
Aloooo article_emotions(66929, "");
Pregledaj komentare