VIDEO Mario Stanić: Tudor je neupitan, Hajduku treba takvo iskustvo i spremnost da se bori za dobrobit kluba

Mario Stanić je bio gost Hajdukova podcasta, gdje je rekao:

- Drago mi je da ulazimo u seriju jačih utakmica, iako ne postoje bitne ili manje bitne. Sve su to utakmice koje nam omogućuju rast, koje nose tri boda i dati će nam odgovore na pitanja. Ljepota nogometa je da svako pet dana imate novu utakmicu. Nema potrebe ni za kakvim dramatiziranjem. Znamo put, smjer i pravac u kojem idemo, bez obzira što trenutno ne igramo na razini koju publika očekuje. Ali, mislim da je to trenutno i da ćemo izaći iz zone turbulentnog leta.

On je savjetnik predsjednika 'bijelih'...

- To je službena definicija, iako u nas ljudi vole znati koja je to titula. Kada sam dolazio želio sam imati autonomiju zajedno s Ivanom Kepčijom i Igorom Tudorom. Operativni dio je 90% na leđima Ivana Kepčije. Kao i u životu nije bitno što radite, nego način na koji radite. Nijedan klub, pa tako ni Hajduk nije skulptura fiksirana u vremenu i prostoru. Događa se nešto svaki dan, puno je kompleksnije nego što to izgleda iz vana. Kada se zatvorimo u četiri zida i analiziramo sa stručnim stožerom onda shvatiš da imamo iza sebe dva i pol mjeseca efektivnog nogometa. Jako je teško donijeti jasnu sliku kada znamo što se dogodilo po pitanju korona-efekta, pauze koja je slijedila. Dogodio se veliki disbalans u svim ekipama HNL-a. Bit će vrlo interesantno pratiti što se događa. Mi se prvi put susrećemo s nečim što je novo. Onda dolazi do pada forme, emocionalnog pražnjenja i morate biti izuzetno sposobni da upravljate tim procesima. Najbolje prolaze momčadi koje nisu opterećene rezultatom. Očekivano je da će određene momčadi imati pad forme. Trenutno smo to mi, ali to ne znači da ćemo baciti u vodu sve vrijednosti koje imamo i za koje ćemo se boriti. Dugoročno gledano ne vidim problem. Jedino sigurno u nogometu je da pravila nema. Zato je interesantan, nepredvidiv i podiže adrenalin kod ljudi. To je možda jedini sport na svijetu gdje imate kvalitetniju momčad, a nije sigurno da će pobijediti. 

Potom je kazao:

- Svatko od nas doživljava uteg, pritisak ili poteškoće onoliko koliko on sebi dozvoli. Pojam pritisak je mit koji kruži medijima i prisutan je na svim razinama. Ja ne osjećam da me netko pritišće, imam slobodu. Ja zato kažem da je to izazov. Kada sam odlučio doći nisam očekivao da ćemo imati top rezultate i da će teći med i mlijeko. Mislim da sam u karijeri napravio iskorak jer sam se tako postavljao. Nije pritisak igrati u Hajduku, to je stvar izazova. Sve u životu stvari koje radimo pokreću dvije stvari; strast ili strah. Nitko ne očekuje od publike da vam plješću kada odigrate lošu utakmicu. Često puta kritike idu na krivu adresu. Primjer u našoj momčadi je da se skandira igračima.

Zatim je iznio zanimljivo razmišljanje:

- U zadnjih 15 godina je Hajduk imao samo jedan model, to je šok-terapija. To nam je donijelo da mi danas saniramo štetu. Paralelno pokušavamo silnu štetu od silnih šok-terapija koje su donijele nesigurnost svih struktura. Ta silna šok-terapija je uzrokovala hrpu nagomilanih problema u klubu. Neće nestati problemi ako Hajduk bude drugi. Stvorila se takva klima da je to pitanje života ili smrti. Iako se nema što veseliti da je Hajduk drugi. Stvara se klima koja je lako zapaljiva i donosi nesigurnost. Kroz blisku prošlost kroz tu nesigurnost su se dogodile iracionalne odluke. Svaki trener je imao svoju viziju, ali se bezglavo lutalo. Bio sam igrač, znam što je šok-terapija. To je kratki period vremenski. On se provodi kada se borite za ostanak, a ne za trofeje. Naš trener trenutno kao i mi svi se bavimo dijagnostikom. Nemamo se za što uhvatiti. Smijenjeno je toliko trenera, dovedeno je različitih profila igrača, stvoren je disbalans, ali mi smo to znali. Trener koji je sada osporavan se izložio maksimalno i nije uvjetovao klub da mu se dovede četiri-pet igrača, već da igrači dođu s izuzetno kvalitetnom procjenom. Najlakše je bilo donositi odluke, pa će netko drugi iza nas to rješavati. Od prvog dana sam rekao da je fokus našeg rada na omladinskom pogonu. Prva i osnovna ideja je da klub bude održiv. Floskula idemo pobjeđivati i razvijati se i biti održivi. Međutim, idemo to izokrenuti. Idemo biti održivi. Omladinski pogon je stavka broj jedan. Nikakve financijske dubioze dok smo mi ovdje neće biti.

Bio je jasan:

- Jedino što u Hajduku ima kontinuitet jest šok-terapija, toga neće biti. Neovisno o rezultatu protiv Osijeka i idućem rezultatu Igor Tudor je neupitan. On je na najvećem udaru, ali nitko ne zna pravu istinu. Ne treba njemu u ovom stadiju Hajduk, ali Hajduku treba takvo iskustvo i spremnost da se bori za dobrobit kluba. Navijači, mediji, svi imaju pravo na svoje mišljenje, ali promjena nema. On iz ovog kluba dok smo mi tu on može otići samoinicijativno. Rezultati i igra, to će doći. Treba imati hrabrost suprotstaviti se pritscima medija, navijača. Mislim da smo mi vjerodostojni. Nije istinita teza da Hajduk igra s mladima jer je na to primoran. Fokus na mlade je zato što je to budućnost kluba. Onog dana kada mi odemo onaj tko dođe iza nas neće sanirati štetu koju mi saniramo. Drugi napreduju, a Hajduk stagnira. Osijek je kupio igrača Mancea od milijun eura. On je zabio gol nakon devet mjeseci. Što mislite da bi se dogodilo da je to u Hajduku? Problematika cijele priče i dijagnoza je vrlo jednostavna; šok-terapija ne donosi ništa pozitivnog. Navijači zaboravljaju da je zadnji trofej Hajduka osvojio Igor Tudor. O tome nitko ne piše. Ja pratim medije samo kada je loše. Mi čitamo kada igramo loše. To mi je motiv da dokažemo suprotno. Kada sam odlučio doći bila je podjela između uma i srca. Osjetio sam i danas osjećam da je privilegija raditi za ovaj klub. Ja sam samo mala karika u lancu ljudi za koje smatramo da mogu donijeti prave istinske vrijednosti. Hoćemo li u tome uspjeti? Nemam pojma, dat ćemo sve od sebe.

Potom je nastavio:

- Trebamo naći ravnotežu. Nisu igrači u određenim situacijama nesigurni jer oni to žele, već su silne godine donijele to što su donijele. Tome je sada kraj. Puno se spočitava situacija u kojem smo izgubili od Lokomotive. U tom trenutku percepcija javnosti je bila da nikad gori Hajduk dolazi na noge top ekipi. U prvom poluvremenu je trebalo biti četiri razlike za nas. Nije trener njima govorio da se povlače. Nisu ni igrači krivi, već refleksija svih stvari. Naši igrači su pretrčali na razini Lige prvaka, a izgubili smo jer su nas prebili. Puno je nogometnih elementarnih stvari koje morate imati za kontinuitet. Silni stručnjaci objašnjavaju razne stvari. Ja trenere dijelim na dvije vrste; plagijatori i inovatori. Ja sam u karijeri više napredovao i razvijao se kod trenera koji su imali inovatorske sposobnosti. Imate trenera koji su plagijatori i strahovito su uspješni. Oni uzimaju gotove igrače, a mi moramo razvijati. Ova sredina nije lagana za razvijati igrače, to je bolna istina. Ovdje igrači nemaju pravo na dvije ili tri kontinuirane greške. Naši igrači se trude, oni daju svoj maksimum. Onog trenutka kada mi vidimo da postoji jedan koji to ne radi, on će biti u kancelariji ispeglan. U Hajduku ni Tomislav Ivić nije valjao. 

Nastavio je o Tudoru:

- Znao sam da je Tudor dobar trener, ali nikad ne komentiram trenere s kojima nisam radio. Nakon dva mjeseca efektivnog nogometa u Hajduku i spoznaje kakav je Igor Tudor čvrsto tvrdim da je talentiran i pun je znanja. Ne bojim se za rezultat i stil igre koji ćemo naći. Želimo imati nekakav profil igre. Nogomet je danas kontinuirana potraga za prostorom. Efektivno igrač u nogama ima loptu dvije minute, a dosta toga ovisi o ostalih 88 minuta. Svi igrači koje je Tudor zatekao će izaći kao bolji igrači. 

- Mi imamo problem kada se složi prva šansa protivnika. Nogomet donosi veliku dozu nepredvidivosti na koju trener ne može utjecati. Ljudi najbolje uče kroz primjere, to se događa svima. Nije Hajduk jedini klub koji je vodio 2:0 i izgubio 3:2; npr. Lazio protiv Atalante. Dok smo se mi bavili šok terapijama netko je standardizirao momčadi. Nije isto je li poma zelena ili crvena. Danas imamo pandemiju stručnjaka koji zamrznu jednu sliku i na osnovu toga donose zaključke. Nikada nisam pisao nijedan tekst o taktici. Danas svi sve znaju. Teorija i praksa, more postoji između. Mi danas imamo pojavu koja se zove google-znanje. Ali, teorija bez prakse ne znači ništa, i obratno. Ova ekipa nakon ovih oscilacija nije ista, oni su nešto naučili. Tko je sposoban da iz poraza izvuče pouku ima velike šanse da bude igrač Hajduka. 

O prinovama je kazao:

- Pohvalio bih našu skautsku službu. Kopamo, tražimo i silno se trudimo da donesemo balans unutar momčadi. Ne bih volio govoriti o imenima. Jako mi je teško reći što će se prodati. U našoj financijskoj situaciji postoje gabariti. Mi ne znamo što nosi tržište. Procjena stručna je da je pala 30% vrijednost u ligama petica. Moramo shvatiti bolnu činjenicu da klubovi iz vana ne kupuju gotove igrače u HNL-u. Svi traže talente. To nije rizik. Hoćemo li biti financijski prisiljeni da prodajemo naše mlade igrače u ovom trenutku ne mogu reći. Pažljivi smo, ali tržište diktira. Ono što Hajduku treba je napadač. Diamantakos je bio naša prva opcija. Odluka je bila da se ne gomilaju igrači. On je bio opcija broj jedan, na zimu ga nismo uspjeli dovesti. Mi smo ga doveli u jeku korona-krize. To je bila naša šansa. Pet dana nismo spavali. To je pojačanje za koje smatramo da će biti dodana vrijednost. Ne po pitanju realizacije već i mentalnog sklopa. Uzimamo puno širu sliku nego što ljudi misle. Kopamo jako puno, ali jasno je da oni neće biti uteg klub već će se uklopiti u financijske gabarite. Konačnu analizu radimo nakon prvenstva i tada će stvari biti jasnije. Dvije opcije koje nam gore su šestica, osmica i još jedan napadač. To su stvari o kojima razmišljamo. Lako je funkcionirati na način 'dajte nam deset milijuna eura'...To je nešto što se radilo ovdje, to je kocka. Da je to sada tako mi ne bi bili u Hajduku. Dok su se ovdje ponašali kao pijani milijarderi mi smo bili daleko. Pozicija na kojoj smo ja i Ivan nije vječna. Sve je prolazno, ali pokušavamo odraditi stvari na način za koji mislimo da je ispravan. Na tom putu nas nitko neće pomjeriti niti centimetar. 

Naveo je nekoliko primjera inozemnih liga:

- Svaka liga ima svoju filozofiju. U Italiji je to taktika, u Španjolskoj je tehnika, tamo i oružar zna igrati nogomet. Engleska je luda liga, oni bacaju aut i napadaju. Mi želimo igrati napadački nogomet. Ovaj temperament je uvjetovao da nije važno imati rezultat, ako je dojam loš. Svjesni smo da rezultati puno toga određuju, ali on je krajnji rezultat debelog sloja. Mi želimo dominirati, pobjeđivati, ali prije toga postoji milijun drugih aspekata na kojima se treba raditi.

Potom se vratio u prošlost... 

- Lako je razvijati Zlatka Vujovića kada znaš da on prije 28. godine neće otići. Danas kada je hrpa menadžera doživljavate traumu i onda ti klinci sasvim prirodno padaju pod utjecaj raznih mišljenja i gube fokus. Nećemo precjenjivati ni klince, ni igrače u prvoj momčadi. 

O suradnji sa susjednim klubovima je kazao:

- Ako me pitate je li tužno da je vijest kako smo se našli s Dugopoljem, Šibenikom i Croatijom, onda je suludo društvo u kojem živimo. Hajduk kao nositelj kvalitete, njegova dužnost je da pruži ruku. Ako netko želi zgrabiti ruku, nogu. Mi smo za dobrobit cijele regije. Druga stvar koja je apsurdna je da od Dubrovnika do Zagreba ima do ove godine Hajduka kao jedinog prvoligaša. Svako naše gostovanje je u zoni tramvaj-lige. Na osnovu bazena ova regija bi trebala imati minimalno tri kluba. Ne da bi mi profitirali, već je to prirodno. Kao što mi putujemo, neka oni putuju i dođe u Šibenik, Zadar, osjete što je pritisak i pobijede.

Na kraju je govorio o školi nogometa: 

- Hajduk je jako kvalitetan po pitanju ljudi unutar kluba. Zanemarit ćemo rezultate u omladinskom pogonu za dobrobit razvoja. Često puta treneri razvijaju sebe. Nismo isključivi da sve mora izgledati kao prva ekipa. Sve treba biti podređeno omladinskom pogonu. Neka mi netko dođe i objasni što je to pobjednički mentalitet. To je teza koja se gura, a radi se o tome da je riječ o situaciji kada te netko gurne iz komforne zone. Razlika između B momčadi i prve ekipe je malo veća i tu je potrebno vrijeme strpljenje da taj most bude što uži. Ako me pitate na čemu se može raditi još bolje u omladinskom pogonu onda je to intenzitet. Ritam je jedan u prvoj, a drukčiji u drugoj ligi.