RUŽNA PRIČA Na kiši i vjetru tri sata zvali sve dežurne brojeve kako bi spriječili veću nesreću, ali bezuspješno
'Nije naša nadležnost'
Nevjerojatna situacija kojoj je sinoć svjedočio naš čitatelj istovremeno produbljuje gorčinu zbog neučinkovite države i iznova budi vjeru u dobre ljude.
Mladić koji je htio ostati anoniman u dahu nam je prepričao tri sata koja je proveo na kiši i vjetru kako bi spasio dva psa koja je zatekao kako lutaju cestom u Strožancu. Nije puno trebalo nagađati što je potaknulo njemačke ovčare na bijeg iz sigurnosti doma ili dvorišta, jer su zatečeni kako po nevremenu, dezorijentirani i prestrašeni trče cestom.
- Zaustavio sam se sa strane kako bi ih smjestio negdje uz cestu da ih ne ubije auto, ali i da netko ne strada ako vozilom naleti na pse. Dogodilo se upravo ono što sam predvidio, bez obzira na moja upozorenja i signale, jednog je udario auto i vozač se nije nit zaustavio da bi provjerio što je sa psom - ogorčeno nam je prepričao.
Pse je pomazila sreća što se u tom trenutku pokraj njih našao naš sugovornik i njegova djevojka, koji nisu mogli skrenuti pogled. Tek tada za dvoje odgovornih mladih ljudi počinje višesatna agonija.
- Od ponoći do tri sata ujutro stajali smo sa psima na kiši i vjetru kako bi pronašli nekoga tko bi im mogao pomoći. Zvali smo policiju, vatrogasce, 112, komunalce Grada Splita, komunalce Podstrane, AS Eko...
Nitko nije nadležan. Zvao sam broj dežurne veterinarske stanice, nitko se nije javio. Zar stvarno ne postoji broj koji možete dobiti da u ključnom trenutku spasite zalutale životinje i ljudske živote, jer je netko mogao stradati u naletu na pse?! Bila je kiša, slabija vidljivost i mokra cesta...
Uostalom, psi su mogli stradati - u dahu nam priča mladić koji nije odustajao, ali od svih koji su se javljali na dežurne telefonske brojeve nije bilo pomoći.
- Što ja imam s time? Ako vam se ne javljaju komunalci, zovite načelnika Podstrane - kazali su s jednog od brojeva.
- Pa od koga da sad dobijem broj od načelnika? Preko HDZ-a?- ciničan je bio naš sugovornik nakon nekoliko besmislenih i bezuspješnih razgovora.
- Je, zovi ga preko stranke - odgovorio mu je netko s druge strane slušalice.
Naš sugovornik se više ne sjeća tko mu je tako odgovorio u ranim jutarnjim satima, ali njegov bijes ni danas ne jenjava.
Nakon tri mučna sata i njih je konačno sreća pomazila i pronašli su osobu koja im je mogla pomoći, a nije riječ ni o kakvom dežurnom djelatniku kojem je to u opisu posla.
Frustrirane i promrzle zatekao ih je pekar kojem je taman počinjala smjena. Psima je dao vode i nešto hrane te ih je smjestio u ograđeno dvorište pekarne da barem ne lutaju cestom. Pustio je mladića i djevojku da odu doma i da na društvenim mrežama oglase informaciju o dva izgubljena psa.
Facebookom se od ranog jutra širila objava o nestalim ovčarima koji su privremeno smješteni na sigurno i na kraju je stigla do vlasnika koji pronašao svoje pse i odveo ih na sigurno.
Sretan kraj našem sugovorniku nije pružio nikakvu utjehu, već i danas prevladava osjećaj gorčine zbog klasične hrvatske priče - nije u našoj nadležnosti. Na kraju ove priče može nas samo tješiti što humanost troje ljudi koji su pomogli psima ne poznaje granice nadležnosti.
Sretan kraj našem sugovorniku nije pružio nikakvu utjehu, već mu i danas prevladava osjećaj gorčine zbog klasične hrvatske priče - nije u našoj nadležnosti.
