Međunarodni tim stručnjaka rekreirao je 4000 godina stara jela iz drevne Mezopotamije

Jeste li se ikad zapitali što su ljudi jeli prije 4000 godina? Tim međunarodnih znanstvenika upućenih u povijest kulinarstva, kemiju hrane i klinasto pismo (babilonski sustav pisanja koji su prvi razvili drevni Sumerani u Mezopotamiji) već nekoliko godina radi na rekreiranju drevnih jela prema najstarijim svjetskim receptima koji su nam poznati.

Recepti su pronađeni na klinastim pločicama iz Babilonske zbirke Sveučilišta Yale i uključuju upute za pripremu janjećeg gulaša, mesne pite s piletinom, lagane juhe od povrća i variva s ciklom.

Recepti su bili kratki i ne baš informativni, tako da je tim znanstvenika upotrijebio svoja znanja o ljudskim ukusima, osnovnim sastojcima za pripremu jela koji se ne mijenjaju drastično protokom vremena i onome za što su pretpostavili da bi mogli biti točni omjeri sastojaka kako bi došli do najbliže izvedbe autentičnog recepta, piše Index.

Janjeći gulaš

Prvo jelo koje su uspjeli rekreirati bio je janjeći gulaš me-e puhadi. Originalne upute glase više kao popis sastojaka nego kao recept: 'Koristi se meso. Pripremite vodu. Dodajte sitnu sol, pogačice od suhog ječma, luk, perzijsku ljutiku i mlijeko. Zdrobite i dodajte poriluk i češnjak'.

Završna verzija jela koje su znanstvenici rekreirali ima izdašan okus i teksturu postignutu nakon više mjeseci pokušaja i pogrešaka te korištenjem znanstvenih metoda varijabli i kontrola kako bi rezultati bili što vjerodostojniji.

Shvatili su, primjerice, kako je uključivanje sapunike, višegodišnje biljke koja se ponekad koristi za izradu sapuna, pogrešan prijevod. Dodavanje ovog sastojka u bilo kojoj mjeri učinilo je jelo gorkim, pjenastim i potpuno neukusnim.

Juha od luka

Još jedno jelo koje su uspjeli rekreirati zove se pashrutum, što je istraživački tim preveo kao 'opuštanje'. Radi se o juhi s naglašenim okusima luka, poriluka i korijandera, a vjeruju da se služila prehlađenim osobama.

Mesna pita

Treće jelo nalikuje mesnoj piti s piletinom, sa slojevitim tijestom i komadićima piletine natopljene nekom vrstom drevnog umaka bešamel. Prezentacija ovog jela uključuje element iznenađenja jer se posluživalo pokriveno hrskavim poklopcem od tankog tijesta, koji su gosti na početku objedovanja otvarali kako bi unutra otkrili meso.

Ovaj je detalj tim stručnjaka protumačio kao tehniku koju nazivaju 'hrana u hrani', za koju smatraju da se ponavlja u iračkim srednjovjekovnim tradicijama, kao i suvremenoj iračkoj kuhinji.

Varivo od cikle

Za kraj, znanstvenici su uspjeli rekreirati jelo pod nazivom tuh'u, koje se priprema od crvene cikle i ima sličnosti s borščem, koji prevladava u aškenaškoj kuhinji, kao i s varivom koje prevladava među iračkim Židovima pod nazivom kofta shawandar hamudh (mesne okruglice sa slatko-kiselom ciklom).

Ovo je varivo danas jedno od najčešćih jela u Iraku i fascinantno je vidjeti kako je tako jednostavno jelo preživjelo u gotovo istom obliku od davnina do danas.

Unatoč ograničenim i često nejasnim uputama koje se nalaze na glinenim pločicama, znanstvenici su uspjeli oživiti ova drevna jela koristeći kombinaciju znanstvene metode, kulinarske ekspertize i malo kreativnog eksperimentiranja.

Krajnji rezultat je fascinantan pogled na sofisticiranu kulinarsku tradiciju naših predaka i podsjetnik da je ljubav prema dobroj hrani i želja za stvaranjem ukusnih jela univerzalno ljudsko iskustvo koje je izdržalo test vremena.