Od Jakše Miličića, bivšeg splitskog gradonačelnika koji je preminuo u 98. godini života, biranim riječima se oprostio Zoran Đogaš, nezavisni vijećnik na listi HDZ-a u Gradskom vijeću.
'Umro je veliki čovjek kojemu Split puno duguje.
Ali i on je dugovao Splitu jer ga je njegov Grad držao mladićem i u poznoj dobi.
Čovjek teško ponovljive energije i poriva za stvaranjem.
Nedavno je u razgovoru za novine javno predstavio svoja tri velika projekta i ideje za razvoj, ali nije stigao spomenuti sve. Ostaje meni kao dug predstaviti i druge projekte koje smo zajedno domišljali. Sad mi je motiv veći jer je tu i moj dug prema Jakši. Ne treba, Zorane, bacati koplje u trnje, govorio bi mi.
Zahvalan sam mu za sve razgovore i razmjene ideja tijekom kojih sam puno slušao i učio, ali iskreno govoreći, iako s ogromnim iskustvom i znanjem Jakša je i sam znao slušati i prihvaćati nove ideje kojima je brusio one koje je desetljećima razvijao, a meni je time davao novi motiv i svježinu kad bih već pomalo posustajao i pitao se čemu sve to, jer imam ja i svoga posla, a ne samo mislit o općem dobru. A tu je Jakša bio jak! Nikad nisam susreo nikoga tko je toliko mislio na taj način.
Te ideje i stalne misli o Gradu bile su mu pogonsko gorivo i u njemu su stvarale novu energiju što ga je držalo mladićem i u poznoj dobi, kako sam već rekao na početku, ali vrijedi ponoviti.
I na kraju nešto osobno. Da nije bilo Jakše i njegove priče otprije nekih dvadesetak godina u jednom užem krugu u kojemu nam je iz prve ruke prepričavao insajderske informacije o tome kako smo zapravo dobili Mediteranske igre 1979., vjerujem da se osobno nikad ne bih našao u situaciji uopće i promisliti da budem kandidat za gradonačelnika. Jedna od najvećih nagrada mi je što sam imao i njegovu potporu. Jednog od najvećih gradonačelnika u novijoj povijesti Splita, a po mnogima i najvećeg.
Hvala ti, Jakša, na svom vremenu kojega smo proveli zajedno. I što si me naučio da ti govorim ti. Iskreno, nije mi bilo lako. Al' mi je sad drago', napisao je.